Pregled posta

You are clouding up my mind

Posljednja provjera.Ponovno sam u glavi prošla cijeli popis stvari koje sam trebala ponijeti u Alabamu.Sve je bilo tu.Sportska odjeća i tenisice,casual svakodnevna odjeća i balerinke,ultra moderna odjeća i cipele,odjeća za izlaske i sandale štiklice,torbice,kozmetika,bikiniji(za svaki slučaj),jaknice,kožne jakne.....Izostavila sam svoju deluxe odjeću,mislim da mi to stvarno neće trebati.Ava mi je već prigovorila da pola toga neću ni obući,ali nikad se ne zna.Pošto Mary Kay nema auto teretnim avionom će ići i moj najdraži auto.To je bio jedan od uvjeta da uopće idem jer nema šanse da ja preživim četiri tjedna(najviše,Ava je rekla da se mogu vratiti kući ako nešto ne bude u redu) bez auta.Mission impossible.

„Jesi sve uzela?“ upitao me Alex koji je utovario sve moje kofere u svoj auto.On će me odvesti do aerodroma.

„Mislim da sve imam.“ rekla sam i okrenula se Avi.“Vidimo se uskoro.“ Zagrlila me i ušla sam u auto.Nikad nisam bila jedna od onih ljudi koji plaču za mamicom.

„ It doesn't matter how far apart we are now...You can add up all the miles in between...“

Vožnja je polako tekla u tišini.Nitko nije progovorio ni riječi.

„When I look at myself in the mirror...I see you standing there smiling at me...“

Činilo mi se kao da smo se u sekundi našli pored žene koja je pregledavala karte i puštala ljude u avion.

Zagrlila sam ga i utisnula mu poljubac za rastanak.

„Nedostajat ćeš mi.“ ponovila sam po stoti put danas.Stavila sam kosu iza uha što uvijek radim kad sam nervozna.

„Posljednji poziv za let 356,za Alabamu.“ začuo se glas žene preko razglasa.

„Ako bilo što zatrebaš ja svojim avionom odmah dođem po tebe,u redu?Volim te.“ rekao je i pogledao me u oči te me strastveno poljubio.“U tvom autu sam ti ostavio mali poklon.“ namignuo mi je,frajerski se nasmiješio i gurnuo prema pultu za pregledavanju karata.

Nema pojma kako mi je to bilo lijepo za čuti. Bila sam mu jako zahvalna na tome,jedino što ću sad cijelo vrijeme u avionu razbijati glavu time što mi je kupio.


***

Sjedila sam u čekaonici sa šest velikih Louis Vuitton kofera i čekala da mi jave kako su iskrcali moj auto.Kucala sam poruke na iPhoneu Avi,Belli,Alexu,Carrie i Leslie da sam sletila jer sam znala da se brinu.Nepotrebno,ali svejedno lijepo od njih.

Prišao mi je stariji muškarac u uniformi od aerodroma s papirima i kemijskom u rukama.

„Gđica.Lewis?“ upitao me.

„Da.“ rekla sam stavljajući iPhone u torbicu.

„Pokažite mi knjižicu vozila,potpišite i možete ići po auto koji se nalazi na parkingu iza ove zgrade.Vidite?“ upitao me pokazujući rukom prema bijeloj zgradi.

„Ok.“ Napravila sam što je tražio i polako gurajući kolica na kojima su bili koferi krenula prema parkingu.

Nakon petnaest minuta ukrcavanja napokon sam sjela u auto i upalila ga. Stavila sam torbicu na suvozačevo sjedalo i ugledala na njemu uredno zapakirani CD s papirićem zalijepljenim na njemu.Uzela sam ga u ruke i pročitala.

Da se poptuno prepustiš ugođaju države u kojoj se nalaziš.xxxooo

Nasmiješila sam se i otpakirala CD.

Bio je to single.
Sweet home alabama. Lynyrd Skynyrd.
Kako pažljivo od njega.Gurnula sam CD i krenula prema Eufauli.

„Sweet home Alabama...Where the skies are so blue...Sweet Home Alabama...Lord, I'm coming home to you...“

Skrenula sam lijevo na izlazu za Eufaulu.Vozila sam lokalnom cestom kroz prirodu.Oko mene su bile same livade. Bilo je oko podneva i upeklo je sunce.Izvukla sam sunčane iz torbice,spustila krov od auta jer je inače kabriolet i pustila kosu iz konjskog repa (polako me već počela boljeti glava).Uživala sam dok mi je vjetar mrsio kosu.

Ušla sam u grad i vozila se ravno glavnom ulicom u kojoj je bilo nekoliko malih dućančića i birtija.Trebala sam kod glavnog trga skrenuti desno u East Broad Street.Bakina kuća je broj 17.

Upalila mi se lampica da sam pri kraju s gorivom što nije ni čudo jer sam vozila puno većom brzinom nego što je dopuštena.Obožavam brzu vožnju pa i imam sve sportske aute.

Skrenula sam na neku lokalnu pumpu koja se nalazila u centru grada.Izašla sam iz auta još uvijek pjevušeći neku pjesmu koju sam čula na radiju i ljuljajući se u ritmu glazbe.Uzela sam ono crijevo za točenje goriva i gurnula u otvor.

Naslonila sam se na auto i bolje promotrila gradić u koji sam došla.Skupina dečkiju,otprilike nekih godinu dvije stariji od mene,su bezbrižno šetali ulicom.Jedan je bacio pogled prema meni te odmah trknuo ove druge i nešto im rekao.Svi su odmah pogledali prema meni i odmjerili me od glave do pete.Jedan plave kose se vragolasto zacerekao,dok je drugi visoki,mišićavi smeđkaste kose nezainteresirano pogledao prema meni.Više je gledao auto nego mene.Dok su prolazili pored mene sasvim blizu čula sam da je jedan upotrijebio ime Makay.Makay je nadimak moje bake.Svi koji je znaju je zovu tako.

Znači svi znaju tko sam.Ah...uzdahnula sam.Ipak je ovo mali grad u kojem je barem polovica u rodu s nekim,a drugu polovicu znaju.Svatko svakoga zna.Užas.Mrzim male gradove.

Ponovno sam osjetila tu antipatiju prema ovome gradu i želju da što prije odem.Ušla sam u auto,nagazila na gas svom snagom i odjurila prema bakinoj kući.

***

Dočekala me žena polusijede kose u ljetnoj plavoj haljici.Iskreno,nisam znala kako se ponašati.Ta žena je moja baka,moj rod,ali opet potpuni stranac.Odlučila sam se ponašati uljudno.Mislim pristojno barem za početak.Inače sam dosta bahata,umišljena i bezobrazna.No dobro,skoro uvijek sam takva,ali ne mogu si pomoći.

Sparkirala sam se na cesti ispred kuće i polako prišla baki.

„Dobar dan...“ nisam znala kako da je zovem.“Bridget Lewis,ali možete me zvati samo Bee.“

„Ajme...koliko dugo me nitko nije oslovio s Vi,zahtijevam da mi se obraćaš s ti kao i svo ostali.“ Rekla je i veselo se nasmijala,a smeđe oči su joj zablistale.

„Ok.“ rekla sam prilično nesigurno.Ovako je sigurno nisam zamišljala.

„Mary Kay Roberts,ali svi me zovu Makay.Hajdemo u kuću.Sigurno si umorna od puta.“ rekla je i povela me unutra.

Kuća je bila prilično prosječna,ali lijepo uređena.Prema mojoj vili je bila ništa,ali je bila baš ugodna,zgodna i mala.Sjela sam na sofu i pričekala da mi Makay donese kavu.

Za oko mi je zapela komodica na drugom kraju sobe.Na njemu se nalazilo mnoštvo fotografija uokvirenih u lijepe okvire.Ustala sam i prišla komodi.Prva slika je bila vrlo stara a prikazivala je muškarca i ženu kako se smiješe na dan vjenčanja.Pretpostavljam da su to bili baka i djed.Baš su bili zgodni.Druga fotografija je bila s Avinog i Danielovog vjenčanja,te puno Avinih fotografija kad je bila mala.Najljepša fotkica mi je bila s maturalne Ave i nekog dečka.U mom gledanju me prekinula Makay koja je ušla u dnevnu sobu s pladnjom i dvije šalice kave.

„Tko je ovo?“ upitala sam i pokazala na dečka pored Ave na onoj fotkici.

„Oh,to ti je Peter Cooper.Od tvoje mame velika srednjoškolska ljubav.Baš su bili sladak par.“ Rekla je zamišljeno. „Inače on ti živi u kući do nas i ima sina koji je dvije godine stariji od tebe,Jacoba.“

„Aha.“ Promrmljala sam i otpila gutljaj.Zasad se baka tj.Makay činila ok.Zamišljala sam je puno gorom.

„Idem ja unijeti kofere i raspakirati se.Ok?“ upitala sam.Znala sam da će mi to oduzeti najmanje sat vremena.

***

Odsjela sam u staroj maminoj sobi.U sredini sobe se nalazio bračni krevet prekriven ružičastim na medvjediće prekrivačem.Zidovi su bili blijedoroze boje,kao i ormar,police i radni stol.Sve je ostalo isto otkad je Ava otišla.Još su njezine knjige ostale poslagane na policama,u ormaru je bilo kutija sa starim časopisima,čak je i nešto odjeće ostalo u ormaru.

Na brzinu sam raspakirala osnovne stvari i kozmetiku sam poslagala u svoju posebnu kupaonicu.Većinu stvari sam ostavila u koferima jer ionako u ormaru nije bilo previše mjesta.Ni trećina mojih cipela tamo ne bi stala.

Kad sam bila gotova bacila sam se na krevet koji je opasno zaškripao.Bila sam jako umorna od leta i svega.

Nakon što sam pola sata malo odspavala,krenula sam u kuhinju jer je baš dobro zamirisalo.U prolazu u hodniku sam se pogledala u ogledalo i vidjela da sam totalno razbarušena.Brzo sam se vratila u kupaonicu i počešljala i popravila šminku.

„Mmm...što to tako fino miriše?“ upitala sam čim sam ušla.

„Pita od jabuka.“ rekla je Makay veselo.

U tom trenutku je netko pozvonio na vrata.

„Možeš li molim te otvoriti dok ja dovršim večeru?“

„Idem.“ rekla sam i krenula prema vratima.

Otvorila sam vrata i ugledala onog visokog mišićavog tipa kojeg sam vidjela na pumpi prijepodne.Imao je razbarušenu smeđkaso-plavu kosu i plave oči.Pored njega je bio veliki zlatni retriver.

„Bok.“ rekla sam i nasmiješila mu se.

„Doveo sam Fluka.“ rekao je.

„Koga?“ upitala sam ga zbunjena.

„Fluka.Psa.To je Makayin pas kojeg vodim u šetnju kad ona ne može.“ rekao je kao da se dosađuje i objašnjava općepoznatu stvar.

„Ok.Inače ja sam Bridget Lewis,ali svi me zovu Bee.“ rekla sam i uzela uzicu iz njegove ruke.

„Znam,ja sam Jake.“ rekao je i dalje ozbiljan.To me vrlo iznenadilo jer inače mi se svi dečki odmah nabacuju.A još uvijek sam bila odjevena u Gucci traper mini-minicu,bijeli topić s dubokim izrezom i Prada srebrene sandale štikle.

„Imaš dobar auto.“ rekao je na što sam ostala u čudu.Iznenađeno sam ga pogledala što je on vjerojatno shvatio da opet ne znam o čemu priča.“Tvoj je crveni kabriolet Ferrari?“

„Naravno,a čiji bi bio.“ Nikad ali ama baš nikad neki frajer nije pohvalio moj auto umjesto mene.

„Pozdravi Makay.Pa vidimo se.“ rekao je i otišao.

„Ciaos.“ rekla sam i ušla s Flukom.Ovakvu nezainteresiranost još nisam doživjela.Zbilja ne kužim...možda se ovdašnji dečki pale na ružne cure,ali opet to mi nema smisla.Dečki su ipak dečki.

Sva u svojim mislima sam ušla u kuhinju i sjela za stol.Makay je pozdravila Fluka i dala mu zdjelicu s hranom.

„Upoznala si Jacoba?“

Klimnula sam glavom i upitala je zašto on vodi Fluka u šetnju.

„Svako popodne ili večer Fluk ide u jednu veliku šetnju,pošto danas nisam mogla onda ga je Jacob vodio.“

„Inače mogu ja voditi navečer Fluka van jer navečer obavezno idem joggirati.“

„Super.“ rekla je Makay i sjela za stol pa smo večerale.Zbilja zna izvrsno kuhati.

Poslije večere sam se otišla presvuči u pidžamu.Obukla sam svilenu spavaćicu i izvukla iz ormara kartonsku kutiju u kojoj su bile spremljene neke osobne stavri od Ave.Odmah sam izvukla neku bilježnicu i otvorila je.

Pisalo je:

Diary of Ava Roberts

Mamin dnevnik.To bi moglo biti zanimljivo.Okrenula sam prvu stranicu i počela čitati.


Ovo mi je definitivno najduži post koji sam napisala.
Pusa svima.


Post je objavljen 04.10.2008. u 18:23 sati.