Išli smo u Zadar po principu što napravimo - napravimo. Jest da je očekivanje pobjede i bilo optimistično, no ovaj poraz je po meni zabrinjavajuć, ne zbog gubitka boda nego zbog načina na koji je utakmica izgubljena. Izgleda da je naša stara boljka i dalje tu, a ona se zove - glava!
Počelo je izvrsno za Žute. Zadar je otvorio jako loše, a Split je pokazao da se u pripremnom razdoblju dosta radilo na obrani - mnogo kretanja, udvajanja i mobilnosti rezultiralo je ranim vodstvom koje vrhunac doživljava maestralnim zakucavanjem Granta u lice trojice Zadrana za 5:15. Prva četvrtina završava s 13:21.
U drugoj Žuti malo koče, defenziva je još uvijek solidna, no u napadu ponekad nestaje ideje - što je eskaliralo kad je Stipan vodio balun sa 6 i po metara u reket. Zadar se primiče, stišće obruč i na poluvremenu dahće Žutima za vratom, 34:38
Tu Dixon počinje gristi. Drži Zadar u igri nakon protuofenzive Splita, na kraju četvrtina završava nizom obostranih grešaka, prvo Stipčević ulijeće u bananu Grantu, tu loptu Shannon prodaje duplim voeđenjem, a Zadrani nisu iskoristili dva šuta iz napada. 54:57.
Zadnja četvrtina nije bila za maloljetnike. Igra je bila stvarno zadovoljavajuća u prvih pola sata igre, a onda su se Žuti jednostavno predali. Kao da je Dixon s dvije uzastopne trice iz njih izvukao svu želju za igrom, dalje smo gledali niz loših poteza, lošeg razmišljanja, ma u biti nikakvog razmišljanja. Zadnji put kad sam gledao ovakvu košarku kao što je Split igrao u zadnjoj četvrtini, bila je riječ o kadetkinjama Dubrave! Kao da se čitava petorka natjecala tko će dobiti nagradu "Larry Ayuso" za silovanje baluna... Samo nažalost daleko od efikasnosti spomenutog gospodina. Odmah se pojavila voda u ušima, Shannon radi potpuno nepotrebnu nesportsku pogrešku, nakon toga slijede Štembergerovi koraci i ošla kola nizbrdo. Dalje je slijedio festival promašenih trica, i to jedan od boljih u Europi. Konačni rezultat 81:67
Problem je u gradnji igre. Igrali smo bez playmakera kad je najviše trebalo. Kako su Shannon i Štemberger odigrali zadnjih deset minuta, čovjek bi se još i obradovao da vidi Šarca u petorci drugo kolo. Prvih pola sata bili su solidni, s dobrim šutom, bilo je doduše povremenog prtljanja s balunom, ali sve je to bilo dobro. Brun, od kojeg sam osobno najviše očekivao, bio je najveće razočaranje. Kad krilni centar forsira trice, iako je ulinak 1/7, onda imamo slučaj u medicini poznat kao Markotin sindrom. Nije baš mnogo pokazao, doduše tek je stigao u Split, ali svejedno. Poljak se još nije ušemio. Stipanović standardno borben i dobar (izuzev slobodnih, ali to je isto kao da Shaqa optužujemo za to
). Mali Vrkić i Batina su imali par pokušaja, nisu bili ni loši ni nešto posebno, Grant je bio dobar iznutra, vidi se da ima prodor, međutim šut izvana je znao zakazati. S obzirom da se nije znalo niti hoće li igrati, pozitivna ocjena. I na kraju Delaš, na početku je sjajno otvorio, upisao se u povijest, zabio prvi koš u Višnjiku, kasnije mu je nedostajalo malo iskustva da bude zapaženiji, no nema veze, super za prvu utakmicu, vidi se da je potencijal u njemu. Pokretan igrač, vrijeme mu tek dolazi.
Ma je, sad kad pogledam, vjerojatno sam malo preoštar, no pišem ovo 2 minute nakon što sam pogledao utakmicu, pa je jasno kakav mi je film u glavi
Uvjeren sam da će i Brun i ekipa malo živnuti, a na kraju krajeva, ne bi Zadar bio Zadar da im tko tek tako lako na ovakav dan uzima pobjede na domaćim terenima. Stvarno, da je zaboraviti onu zadnju četvrtinu, puno bismo sretniji išli doma, nema veze zbog poraza. Nadajmo se da će ovo biti pozitivan šok. Bitno je i da smo vidjeli da možemo, da smo u stanju natjerati Zadar da 30 minuta trči za nama. Obranu igramo kvalitetno, na napadu ćemo poraditi i od kojekakvih Geoplin Slovana više nema sramotnih poraza!
AJMO ŽUTI ! ! ! ! ! !
Post je objavljen 04.10.2008. u 17:32 sati.