Ti,pismo arapsko,puno si krivih
sabalja i mladih mjeseca.
Nema vise azdaja u Ropusnjackoj pecini
Ali nema ni blaga na kojem lezale su
Ovuda,bogznakad,na konjima
Prodjose osvajaci,
A i sad,evo,kisemo od prasine
Sto digose je
Njihova kopita.
I kuda li se djenula stouha dusa djetinja
Sto slusala je putanje snijeznih pahulja
Slusala korake prednemanjickih sjena.
Runis li se,o svijete,narandzin cvijete,
Ili sam sve vise tljena,
Kao sto svaki dan biva sve plica,sve nejasnija
Ta jazija iz Azije,
Te dimiskije,ti mladjaci
S nisana iskosena.
Post je objavljen 04.10.2008. u 16:29 sati.