Moji upućeniji prijatelji i poznanici (u odnosu na njih sam laik, jedna od onih neukih koji su se slučajno našli u okruženju knjiga i nikad nisu poželjeli otići. No tješim se da je i Ephraim Kishon po struci i zanimanju bio pravnik.) kažu da se znanost o književnosti dijeli na tri grane: na teoriju književnosti, povijest književnosti i književnu kritiku. Takvu podjelu mi je prilično lako prihvatiti jer zvuči logično. Službenu definiciju, dakle, znamo – književna kritika je jedna od grana znanosti o književnosti koja promišlja pojedinačna književna djela, ocjenjuje ih, vrednuje i tumači. Grčka riječ kritika označava ocjenjivanje, odnosno prosuđivanje, pa književna kritika znači procjenu književnih djela. Kriteriji za podjelu književne kritike su različiti, pa postoji, recimo estetska, idejna, etička, didaktička kritika i tako dalje. Kritika bi trebala biti imanentna, što znači da nastoji dublje protumačiti književno djelo i prepoznati načine na koji su određeni učinci u književnom djelu proizvedeni.
U laičkim, blogerskim i underground – književnim krugovima prilično se grmi protiv kritike: da uopće ne možemo kritizirati nešto što je netko napisao „iz duše“, na temelju svojih osjećaja, i da je to samo zato lijepo. Zatim, da je pisac jedini relevantan za ocjenu onoga što je želio napisati i da očito nitko drugi nema pravo reći da je nešto dobro ili loše.
Moram reći kako sam dosta često pisala kritike, preporuke i prikaze djela, pri čemu ne mislim da sam to činila samo na satovima obvezne lektire, i isto tako moram reći da me dosta mojih prijatelja, neafirmiranih pisaca, molilo da čitam njihove rukopise i da ih recenziram na način na koji bi to učinio neki urednik. Stoga moje iskustvo po tom pitanju, iako je neznatno u odnosu na ono poznatih književnih kritičara, ipak postoji.
Ovaj sam tekst rastrančirala na tri dijela jer su moja razmišljanja bila previše konfuzna da bih ih sad lako mogla strpati u jednu urednu kutijicu, ili nedajbože, karticu teksta. U drugom dijelu će biti riječi o tome kako se ponaša dobar kritičar, a u trećemu o tome što se događa s kritikom danas.
Post je objavljen 04.10.2008. u 15:56 sati.