Dublje od najdubljeg mora
i više od najviše planine
Poput Sunca koje upliće zrake u kosu moju
Pa mi zlati osmijeh na usnama
Oprosti što ponekad zaboravim da si tu
Foto by rasselas
Tada lutam prostorima između Sna i Jave i tražim tragove prestrašenih stopa svojih.
Skrivam se u ljutnji i pričam dok ne zaspem.
Ne znam ti ime i nije ni važno, samo ćutim ruke na ramenima mojim.
Hodaj samnom u sve dane moga života...
Post je objavljen 04.10.2008. u 15:44 sati.