i am all the days that you choose to ignore----------
just because you feel it doesn't mean it's there
ne znam šta da radim sa sobom.
upravo sam sat i pol pričala s tatom o tome. jednostavno ne znam.
njegova racionalnost je ponekad vrlo utješna, ali i hladna, dio mene je takav. ponekad sam prehladna.
ali u ovakvim stvarima.. zbilja ne znam
"moraš raditi u nekom području u kojem osjećaš da ćeš biti revolucionar"
ali što ako to ja ne osjećam ni za jedno područje?
, pitam ga.
veli on da to moram rasčistiti sa sobom. da nijedna osoba na svijetu nije neodređena.
i da ne gledam što ću studirati nego gdje se vidim. gdje imam dovoljno naleta adrenalina i gdje imam dovoljno samopouzdanja da mogu reći: "ovo su sve debili sad ću im pokazati kako se to radi."
kako da ja, tinejđer koji živi za glazbu i trivijalne stvari i samosažalijevanje i izgradnju morala zbog čestih naleta egzistencijalnih panika (kojeg moj tata ima već godinama i uopće ne razmišlja o stvarima kako ja razmišljam o stvarima) kako ću ja to?!
kako ću ja u godinu dana saznati tko sam, kako ću saznati što trebam raditi kako ću spoznati sebe?
eto da mene netko danas pita
u kojem se području vidim
meni dođe da se lagano podsmijehnem i velim da se vidim u skakanju na koncertima, zaebanciji i vezicama i vidim se točno onakvu kakva sam trenutno.
dobro se zezam gde god da jesam. al recimo za godinu dana u ovo doba
taj odgovor ne da će bit insufijentan, nego će biti apsurdan.
nemreš dovijeka bit tinejđer nažalost, ali zašto sa 16 već moram stati? zar nije da imam lufta bar do 20ete?
očito ne :O
ne nemam pojma fakat. filozofski je zanimljiv. al jebote to su sve stvari koje proučavaš iz hobija?
medicina mi nije najzanimljivija ikad. ali je to znanost koja je vrijedna studiranja i vidim se kao neku masnu doktoricu koja proučava neurone i psihu u nekom istraživačkom centru. al nejde mi kemija opet, pa to otpada.
geografija, povijest? zanimljivo je sve to ali onak... ne.
možda da fakat idem na koncerte ostatak života. i analiziram radiohead pjesmice.
najviše volim sama doma slušat reckonera i pojačat ga i namrštene face proživljavat gitarice i bubnjeviće i thoma.
to hoću radit sa svojim životom!! i usput nahranit nekog. gladnog. nešto altruistično a opet sebično. idealistično. tu se vidim.
ma idem spavat