Marketing
( Jesen u Zagrebu, drugi dio )
*a onda mi se petak osobno nasmiješio
dopunska nastava iz ljubavi
pa se mijenjaju postavi ( kao u galerijama )
( ako nekog zbilja zanima, na ovaj post samo keljim pjesmu ispod pjesme, bit će ovako još neko vrijeme dok ne prerastem fazu)
1
dodir kazaljki na satu se poklopio
uskačeš u moj dan
ja gledam unatrag pa unaprijed
stvoren si samo po mojim fabulama
sanjala sam te
kako me uvlačiš u nas
nisam pružala otpor
bila sam jedna od onih romantičarki
koje čine sve za svoje muškarce
no realnost se uvijek naruga
nama običnim ženama
pjesnikinjama iz zagrebačkih kvartova
nama koje smo još nespremne
suočiti se sa svijetom unutar želudca
i zbilja
dok sam te tako gledala
među policama s voćem
i gađala te crnim grahom
tvoj smijeh
slamao je plafone svjetova
pentrala sam se na vrh prstiju
da vidim što se događa
iznad današnjeg dana
2
ploveći među redovima stvari
(rajngle
wc papir
svinjske polovice
pečeni pilići
i sve ono što je čovjeku potrebno
da bi napunio želudac)
netko se ušuljao kao lebdeći semafor
i točno je govorio
što ćemo uhvatiti u ruke i
s čime ćemo upravljati kao krpenim lutkama
to što je bilo poleta
tišine
nelagode
strasti
i mrtve prirode
nema baš nikakve veze s mojim usnama
koje su mi bile tako prokleto suhe
baš danas
zato sam valjda najviše zastajala
u području gdje su se stisli suhi bakalari
a ti si jednog uzeo u ruke
i dao mi ga kao mač
nisam te baš razumijela odmah
jer kako bi itko razumio da si mi ti zapravo samo profesor nakon svega
i da smo ovdje po nekim karmičkim planovima
samo i usputno prijatelji
dobar dan
kamere
reflektori
tračevi
3
čuješ me kako u sebi
vibriram tvoje poglede
zbunjen si
jer ne govorim kao dan prije
malo sam povučenija
kao da lijepim poštanske marke na pismo
a opet trzneš se
s naletom moje strasti koja
mijenja pravilan raspored ovog grada
pomičeš mi vlas kose s desne sise
ma tik malo gore
iznad nje
ostajem zašivenih rečenica
u meni se već osjećam
stvara velika torta
od ljubavnih namjera
u prolazu mi maše rođakinja
koja baš mora vidjeti
tko je taj koji sjedi sa mnom
u naočalama
kao da je stolac manji od nas oboje
u ovom svijetu
postoje dvije vrste ljudi
ovu moju nećete upoznati
pa i on to shvaća
a vidi ga
pored mene
sjedam za svoj red
i nastavljam o svemu što
je tu oko naših koljena
gdje se skriva
odgovorno mu tvrdim
ljubav
4
volim kad nam se zaljuljaju koraci
tvoji
moji
naši
pa se ne zna ko je kome prvi prišao
i zašto
i gdje ćemo utonuti na kraju
miriše na perike
bušilice
i gumene čizme
kojima sam te očarala
znam moji su izbori uvijek
neočekivani
možda si se na tren i zbunio što i ja mogu biti sasvim razmažena
a odjednom kao da sanjaš
jer se i kidam pred tobom
kao kad nožem zarežeš platno
pazi prste oštra sam
5
najskuplji element u ovom danu
je moje srce
srećom šifra je iznad dohvata naših ruku
pa smo se mogli tako
igrati cijeli dan sa mnom
ti
pa
ja
pa
zajedno
a onda kad smo bili sasvim blizu
vrijeme je dodalo gas
sunce je skrilo haljinicu
poljubila sam te kao da ću ti izbiti lubanju
nema veze
ionako se voliš sa mnom ljubiti
provukla sam se kroz ogradu
i dala petama vjetra
6
ručaš me
meškoljim se na mjestu
dodirujem vrhove cipela
zabijam se o tebe kolicima za namirnice
i gle u onom kutu tamo
velika žuta kišna kabanica
baš bi ti pristajala
daj ju isfuraj
i ono moje obavezno
z e z a m s e
dobro je
grizem si jezik i
razmišljam u sebi
netko bi nas uskoro mogao vidjeti
a to baš i nije
moja omiljena slikarska tehnika
nanos neočekivanih boja
na podlogu naših izbjegavanja
a onda se okrene u
tim svojim modrim tenisicama
s malim s u kutu
a ja
ma meni se odmah piški
i žuri mi se doma
a on šapuće idemo na kavu
pa dobro
samo da
trenutak ček
ma joooj
kad nas bar ne bi omeli u svezi
7
napokon jedno nasuprot drugome
gledamo u jezike
baš si mi krenuo ispričati neki vic
a znaš
dovraga znaš da ne volim slušati glupe viceve
tebi je to baš idealno
malo me izbaciti iz takta
kao da ti već nije uspjelo tamo na odijelu sa
voćem
kakvo je to pitanje
da li ja volim šipak
nisam ljubitelj
niti mrzitelj
govorimo o svejednosti
kao pojmu
kao činjenici
kao oke
dobro
priznajem
nekoj poluistini
jer nemam stav
ne o šipku
a ti i dalje pikiraš na moje strpljenje
ma oprostit ću ti sve
tko bi odolio srednjoškolskoj ljubavi
kao da se odjednom velika nebeska ruka
spustila na moju glavu
i rekla mi što god sad poželiš
izaći će ti ravno iz glave
i meni se dogodila
sasvim nježnija verzija mojih snova
jedno sunčano popodne
kraj svinjskih polovica u getrou
pa dobro čovječe
ima li tome kraja
namrštio se gospodin razum
i pokrio se žutom kosom
Post je objavljen 03.10.2008. u 23:57 sati.