Stvarno, ne mogu više. Iscrpljuje me to što stalno neki kurac brinem o svom životu. Ne znam o čemu bi više razmišljala. O čemu??
Kako bi se htijela riješiti tereta, tajni i gluposti. Toliko bi željela neke stvari reći, a ne smijem. Zapravo ih se bojim. Kukavica sam i priznajem to. Imam opet nekih problema i to me guši. Boli me cijelo tijelo, a ne želim. Bole me i sjećanja neka. Svaki dan sam osuđena se sjetiti nekih stvari. Kako mi fale!
Boli me i ljubav, koje nema. Nema ničega. Sve je uvijek isto. Sve je sjebano isto i toliko monotono. Ne mogu to više podnijeti. Gledam iste ljude iz dana u dan, radim iste stvari iz dana u dan. Toliko bi htijela vrištati! Zašto si ne mogu priznati da neke stvari nisu u redu i da neće biti osim ako ih ja ne počnem mijenjati. Toliko bi htijela pričati s nekim, a ne mogu više podnijet iste jebene ljude!! Toliko sam već ljuta na samu sebe što ništa ne poduzimam oko svega toga. Ajme, koliko me sve to živcira.
Ovo sigurno glupo izgleda. Ma znam. A kaj ću, ne mogu si pomoć kaj pišem glupe posteve. Ispričavam se u ovom trenutku kaj čitate ovaj glupi post. Ne znam što da radim.
Koliko bi htijela pobjeć. Započeti neki novi život. Zmaišljala sam već 1000 puta kako bi to izgledalo. Imala bi svoj stan, dečka koji me (ISKRENO!!!) voli i poštuje, bolji neki život...sretniji. Ne kažem ja da ja nisam sretna, ali trebam neku promijenu pod hitno. Ne znam što će biti ako se neke stavrni ne promijene. Moraju!
Imam trenutno 2 želje i prilično su jake. Stvarno bi htijela da mi se to ispuni. Snaga volje je jača, zar ne?
Post je objavljen 03.10.2008. u 21:26 sati.