Marketing
Mislila sam da idem pravim putem, ovaj put sam bila sigurna da koračam novim, mekanim, nebeskim snijegom. Snijeg, pahuljice, to je život! Pahuljice su uvijek bile i biće ono sve što nam se dešava, ali ima kraj padanja... Nakupi se godinama i onda samo, odjednom!, nestane. To još nije kraj života, to je samo teška tuga i praznina. Bol koju osjećamo je ustvari praznina. Šuplja kao misao a puni grlo kao nikada do tada. Počneš plakati tek kad osjetiš kišu na licu, a sve do tada stojiš, kao kip, očima uperenim ka sivom nebu, nadaš se snijegu ali vrijeme te vara, dugo, dugo.. teče ka beskonačnosti. Sve dok ne počneš plakati od nestrpljenja, tge, prevelike praznine, granice ubijanja a niti jednog predmeta nema na toj ogromnoj livadi. Tek tada, uz prvu suzu pada i prva kap, na tvoje lice, na tvoje iščekivanje, tijelo, ponos!!!, padne u prazninu koju si tako mrzio. Odjek pada te vrati u život, pređe preko uspomena, kruži tijelom i u onom najvišem trenutku kada se dodiruju nada i mržnja, tišina zavlada i čuje se samo taj odjek u toj rupi i tvojoj duši. Tad padaš na koljena, sa smješkom na licu jer opet, dok si na zemlji, opet, osjetiš snijeg...
Bila sam tu, ležala, sva mokra i osušena od bola. I sada, opet vidim te tragove, ali neću da se smrznem, neću da moje pahulje nestanu, ne opet!! Kako to da sam vas opet našla?? Kako to da nakon što sam uradila SVE da vas ne sretnem opet je palo u vodu, otopilo se kao i nekad davno moj snijeg..?? Vuče me, odlazim opet gdje sam bila. Sve zbog Njega, moj snijeg se topi. Ja ne želim to!!! Nisam kriva!! PRESTANI!!!!!!!!!!!
I onaj put kad sam se digla, nakon osmjeha, hodala sam ponosna, izmučena i slobodna u isto vrijeme..
Snijeg, pahuljice.. To je naš život. Pazite se tragova, pazite se već učinjenih grešaka, pazite se.. pahuljica..
Post je objavljen 03.10.2008. u 19:36 sati.