CERN je obavio svoje. Stišali se uznemireni duhovi, nije nas progutala crna rupa. Barem ne ona izazvana znanstvenim pokusom. Istini za volju, meni se čini da nas je nekakva crna rupčaga odavno počela usisavati. Ali kad skuži što je povukla, moglo bi se dogoditi i da nas ispljune. Onako – globalno gledajući, prilično smo neukusan zalogaj.
No čak i kad se držimo one: Misli globalno, djeluj lokalno ili po onoj narodnoj – da najprije treba očistiti u svom dvorištu, ne čini mi se da je budućnost svjetlija. Štoviše, toliko je maglovita da bismo Mihanovićeve stihove Lijepa naša domovino uskoro mogli zamijeniti pjesmom Josipe Lisac: Magla svuda, magla oko nas…
Magla je vrlo pogodan primjer za objašnjenje nekih odnosa u Lijepoj Našoj. Recimo, magla i promet. Strašno su loši uvjeti vožnje ako je maglovito vrijeme, međutim, čini mi se da je za sunčanih dana još gore. Tada se najbolje vide zastrašujući prizori. Zahvaljujući sunčanom vremenu, posljednjih sam dana vidjela velik broj vozača koji voze jednom rukom. U drugoj drže mobitel i razgovaraju, pišu poruke. A onda sam pomislila – baš sam cjepidlaka. Ipak je riječ o profesionalnim vozačima; jedan vozi autobus, drugi kamion… Znaju što rade.
Policije ionako nema na cesti. Stvarno, ne mogu se sjetiti kad sam ih posljednji put vidjela… Aha, da… znam, na televiziji! Mislim da su došli na dogovoreno snimanje. A i čitala sam nedavno o njima. Uhvatili su nekog vozača s 4,77 promila. Kad malo bolje razmislim, možda oni i hvataju samo rekordere? Jer, s tolikom količinom alkohola u krvi – ili si rekorder ili klinički mrtav.
I tako, da s vremena na vrijeme ne pročitam štogod o toj našoj policiji, pitala bih se postoji li uopće. Hvala javnim glasilima. A upravo se u medijima često pojavljuju i ostali predstavnici vlasti - zakonodavne, sudbene i izvršne.
Svi redom lijepo govore o situaciji u zemlji. O sigurnosti u gradovima, o slobodi govora, o suzbijanju širokolisnog korova, pardon, mita i korupcije. Sve lijepo, teorija je izvrsna.
U praksi su stvari nešto drukčije. No oni to ionako ne mogu znati. S vremena na vrijeme dopru do njih kojekakve glasine o prometnim nesrećama. Pa im se učini da su čuli kako novinari zvižde, navodno zbog nekakvih premlaćivanja. Čak je netko rekao i to da je zabilježen porast nasilja.
Potom odluče da moraju djelovati. Prvo se poigraju brojkama. Nula promila povećaju na 0,5. Pa onda prčkaju malo po zakonu. Razmišljaju sigurnosti na cestama, tek toliko da se priča o tome. Malo se izmijene odlomci, obriše se gdjekoja rečenica ili se štogod nadopuni. Malo se to izvana zagladi. Izvana gladac, iznutra – kradac. Sve po načelu: Zagladi pa vladaj!
Post je objavljen 03.10.2008. u 16:45 sati.