Marketing
MEDITACIJA S PROŠLOG SUSRETA FRAME (srijeda 01.10.2008.)
Gospodine, Oče moj evo me pred Tobom.
Ove trenutke želim provesti u tišini i samo u Tvojem društvu. Dopusti mi da Ti se u potpunosti otvorim i predam Ti sve što mi je na duši.
Rođenjem sam postao svjetlo svijeta. Pitam se da li sam uvijek svjestan te odgovornosti. Otvorivši svoje oči, usmjerivši ih ka svjetlosti dana, postao sam Tvoj posrednik na Zemlji. Započeo sam put, put ka vječnosti, put prema Tvom zagrljaju. Taj put nije tek korak nošen predivnim trenucima koji nikada neće doživjeti svoj kraj. Moj životni put daleko je od toga. U svakog čovjeka pa tako i u mene, usadio si malu notu koju trebam razviti u melodiju toplih boja i čarobnog zvuka. No svaka od tih skladbi donosi onaj žalosni, teški, i umorni drugi stavak koji tjera u plač. To je križ svakog od nas. Da li sam ga u svakom trenutku spreman podignuti i krenuti naprijed uzdignute glave? Da li sam spreman ići do kraja, poučen Tvojim primjerom?
Teško je prolaziti trnjem kad uz put ne vidim procvale ruže, teško je podnijeti bol ako nisam siguran da će prestati....Ovim putem ne mogu hodati sam Gospodine!! Treba mi sigurna ruka kada dođem pred ponor, zagrljaj kada je tuga jača od svega, svjetlo kada je tama.....
Sad, danas....primjećujem....malo je bratstva, malo zajedništva, premalo ljubavi. Gledam svoje interese ne misleći da možda vrata do mojih živi nemoćan starac potreban mog osmjeha, tople riječi....
Živim za ovozemaljskim, žudim za materijalnim, za "cool" društvom, moram biti "in"! Osmjehe skrivam iza papirologije, bijesnih auta, otmjenih odijela, marki tenisica....novca! Žurim ka cilju kako bi stigao prije onog kojeg sam nekad nazivao prijateljem...bratom....sestrom...
Bože gdje sam to ja stigao? Tko sam ja uopće? Zar je ovo vrhunac mog postojanja, mog poslanja?? Hoću li ovako stići u vječnost? Hoću li imati hrabrosti pogledati Te oči u oči?
Ne želim ovako dalje....ne želim Gospodine da završe ovi trnuci...ova večer...večer s Tobom, večer sa zajednicom, braćom i sestrama...
Ne želim više s Tobom igrati igru skrivača - ma uvijek izgubim, jednostavno si predobar igrač...
Želim da ovaj trenutak potraje.....ne samo na idućih pet minuta, pola sata, dan....neka bude ZAUVIJEK!! Pomozi mi da tako bude...
Jer ti me voliš...voliš.....i .....opet me voliš!! Daješ mi priliku da otvorim oči...ponovno...
Pa i kada padnem, kada ludo pomislim da si me čak i Ti napustio, kada mi nije ni do čega stalo, kada ne dolazim ni u Tvoj dom da Te hvali i slavim.....Ti....Ti me ne ostavljaš....čekaš me s onim majčinim osmjehom, razvučenim od uha do uha....kao da po prvi put vidim ono svjetlo dana....i opet.....opet me voliš!
Neka ovi trenuci potraju....želim Te se sjetiti....u srcu osjetiti....sa sobom voditi...u školu, na faks, na posao, prije spavanja, dok spavam, dok dišem....
HVALA TI!!!!
Neka to Oče bude volja Tvoja, a ne moja
AMEN
Vidimo se večeras nadam se u velikom broju!!!! 
Božji blagoslov 
Post je objavljen 03.10.2008. u 15:48 sati.