Upravo tu,
ispred moga prozora,
bilo jutro,
kada se sunce umiva,
ili uvečer, kada se noć
šapatom spušta,
brončani dječak
u fontanu - vodu pušta...
Na klupi sjede bake,
(dobre, ne opake),
sunčaju staračke kosti.
O, a danas je
sunce tako slabunjavo
kao da dugo, dugo, posti.
I bake su nešto ljute.
Inače ne bi govorile:
"Maro, Ivana, sele, drugo,
zaboga vidi, vidi,
tko postavi u park ovoga dječaka,
ovu golotinju,
neka se svijeta stidi!"
A brončani dječak,
kao i živi dječaci,
kada takvu "sramotu" čine,
iza stabla ili zida,
bilo ujutro kada se sunce umiva,
ili uvečer kada se noć
šapatom spušta -
u fontanu vodu pušta...
Istina je,
vjerujte ovoj priči,
jer po cio dan,
u maloj fontani,
cvjetaju bijeli mjehurići!
Post je objavljen 03.10.2008. u 13:50 sati.