Marketing
rose: u zagrljaju ...
"Death and the Maiden", a sculpture by Elna Borch on display in Copenhagen's Glyptotek.
(prethodni nastavak)
Rose je čekala, a vrijeme je prolazilo.
Vrijeme je letjelo, teklo je, mililo, puzalo ... a onda, u jednom trenutku, vremenski se tok zaledio, zaustavio poput zamrznute rijeke.
Iako toga nije bila svjesna, Rose je bila na rubu smrzavanja.
Tjelesna joj se temperatura približila onoj opasnoj točci u kojoj se metabolizam zaustavlja a tjelesne funkcije gase. Mišići su joj otkazaše poslušnost, nije imala snage pomaknuti se s ulaza spilje u topliju unutrašnjost, zavući se u ležaj suhe trave koji joj je Morpheus načinio. Na pramenovima Roseine plave kose i na dugim trepavicama uhvatilo se inje, lice joj je problijedilo, usne postale beskrvne, dah plitak i spor. Samo su joj oči bile žive, krupne, tamnoplave, raširenih zjenica, iskrile su blijedim sjajem, poput zvijezda u mraznim noćima s jasnom mjesečinom.
Sati su protjecali a Rosein se pogled započe gasiti, svijest mutiti …
Ugodna toplina joj je prožela tijelo, san ju je primio u naručje, njišući je nježno, pjevušeći joj posljednju uspavanku. Rose se još uvijek opirala, pokušavala je ostati budna, no bezuspješno …
...
Chopin Nocturne Op.9 No.2 (Arthur Rubinstein)
...
Nad Rose se nadnijela visoka tamna prilika kojoj je, još uvijek polusvjesna, nazirala samo konture. Pogled joj se polako bistrio i fokusirao, gledala je to lice u središtu vidnog polja, ne prepoznajući ga. Upali obrazi, oštar pravilan nos, oči plave poput zimskog neba, dugi crni pramenovi na čelu. Bilo je to lice nadnaravno lijepo ... i staro i mlado, bezvremensko i vječno, nalik na lice Smrti … i strašno i privlačno istodobno ...
Rose je bila sigurna da gleda u oči Thanatosu.
No, ako je to doista Thanatos, tada bi taj pogled morao biti smrtonosan, tada bi taj dah morao biti leden ... pomislila je Rose. Ako je to Thanatos, zašto se ne želim otrgnuti iz Njegova zagrljaja?
Sklopila je oči i osjećala kako joj Njegov topli dah grije smrznute prste, a zatim joj Njegove grozničavo vrele usne počeše ljubiti ruke, oči, usta. Obujmio ju je čvrsto i privio uza se, osjećala je Njegovo koščato tijelo, Njegove ruke, usne ... i predala mu se, potpuno.
Umirem li? zapitala se.
Posljednjim je snagama u svijest dozvala voljeno Morpheusovo lice:
Ne znam jesu li to Tvoje ruke, Ljubljeni ... no čak i ako su Thanatosove, ja ipak umirem u Tvojem zagrljaju, Morpheuse.
Ledeni okovi koji su joj stezali tijelo i dušu u tome trenutku popucaše i otopiše se.
Rose ... Rose ...
Rose ... probudi se, šaptao je tamni duboki glas, napukao od umora, hladnoće, brige, straha ...
Rose je otvorila oči, nasmiješila se i drhtavom rukom dotakla mu usne.
Ah, Morpheuse ... šapnula je.
Znaš li da jako ličiš svome stricu, Thanatosu?
Der Tod und das Mädchen, Franz Schubert, MP3 download
Das Mädchen (Djevojka):
Vorüber! Ach, vorüber!
prođi me se, ah, prođi me se
Geh, wilder Knochenmann!
odlazi, Priliko skeletna
Ich bin noch jung, geh Lieber!
još sam mlada, pusti me
Und rühre mich nicht an.
ne dodiruj me.
Der Tod (Smrt):
Gib deine Hand, du schön und zart Gebild!
pruži mi ruku, djevo krhka
Bin Freund, und komme nicht, zu strafen.
prijatelj sam, nisam došao kažnjavati
Sei gutes Muts! ich bin nicht wild,
prepusti mi se, ja nisam nasilnik
Sollst sanft in meinen Armen schlafen!
usni nježno, u mojem naručju!
Pero i Đuro: Hladne noći, topli dani ...
Post je objavljen 03.10.2008. u 23:59 sati.