večeras smo
dodirivali vjetar prstima pravednika
iako to što smo činili
ne bješe nimalo
hvale pohvalno
al bješe meni veselo
i tko to želi
nek me optužuje...
bila sam samo srna
koja se sklonila od lovaca
negdje između tvog trupa i ruke
bilo me strah
strah od nepoznatih ljudi
i zlih povratnika
a tu sam se sakrila
dok pjevam,
a pjesme se ne čuju
volim ponekad
ova naša popodneva
Post je objavljen 03.10.2008. u 01:36 sati.