Evo i mene...opet
Ako me niste zaboravili...
Već mjesec dana želim napisati post ali svaki puta se desi nešto novo što me potrese i nemam volje sjesti i napisati nešto.
Puno sam zaostala u školi i pokušavam to nadoknaditi, za šta je odvojen ovaj vikend..kme
Uglavnom....vratila sam se sa puta. Jos prije mjesec dana. I bilo je prekrasno...sad bi opet...
Želim vam napisati puno, puno i još više sa pojedinostima i svime sta sam primjetila i zapazila. Ali ne stignem. Pisati ću kako se sjetim u postovima. Jer će me to držati još dugo...
Ali ako netko ima volje čitati trebala sam napisati kratak sastavak...koji mi se ne sviđa...ali trebam sa nečime započeti...
Konačno nam je pilot najavio slijetanje u zračnu luku Denver. Iako nam je još preostalo presjedanje u avion za Seattle bila sam sretna kad sam napokon osijetila pravo tlo pod nogama. I iako sam samo prošla kroz hodnike zračne luke već sam imala osijećaj da sam u Americi, toj Americi po pustinji koja nas je okruživala i koju su samo avioni oko nas prekidali. Amerikanci su jako strogi kad je u pitanju tko će ući u njihovu zemlju. Nema šale kod njih.
U Seattle smo stigli rano popodne. Dok smo autocestom putovali do mjesta Port Townsenda, malog gradića, veličinom kao Umag, zapanjila me veličina ceste, auti i količina smeća. Nije ostavilo neki utisak na mene. U tom gradiću ostati ćemo par dana.
Ljudi su jako jednostavni, imala sam osijećaj kao da sam zalutala u osamdesete ili devedesete godine. Moda se jako razlikuje, ljudi se drukčije ponašaju i bili su veoma ljubazni. Imaju sasvim drukčiju kulturu ophođenja prema gostima i među sobom. Jako mi je drago da sam bila i u tom manjem gradu da vidim i taj način življenja a ne samo u velikom gradovima, koji na neki način u svijetu predstavljaju SAD.
Podne prije leta za New York proveli smo u Seattleu. Prošetali smo se gradom i jako mi se svidio. Čak i više od New Yorka jer mi je grad puno pristupačniji i iako velik više po mjeri čovjeka. Popeli smo se na Space Needle, na 184 m visine, odakle imate osijećaj da vam je cijeli grad sa okolicom na dlanu.
Nakon leta i presjedanja u Chicagu, konačno smo došli u New York na zračnu luku LaGuardia. Čim smo izašli van vidjela sam te žute taksije, užurbane ljude iako smo bili toliko izvan grada. Kad smo stigli u grad uhvatila sam sama sebe kako gledam gore, prema neboderima. Sjetila sam se što su mi rekli, po čemu se prepoznaju turisti u New Yorku. Po tome što gledaju gore, a ne ispred sebe.
Hotel nam se nalazio blizu Times Squera, pa smo svaku večer šetali i jednostavno bili turisti. Drugi dan je bio dan za obilazak muzeja moderne umjetnosti, MoMa.
Muzeju su nešto što mi se najviše svidjelo u cijelom tom gradu. MoMa i Guggenheim. Zapravo količina kulture i umjetnosti u tom gradu, na koju se stanovnici vjerojatno i ne obaziru. Iako ne mogu zaista izdvojiti ono najbolje od tih četiri dana u New Yorku, ne mogu se odlučiti između šetnje po Park Av., Sedmoj Avedniji, Brodwayu, Central Parku, muzejima ili vidiku sa Empire State Buildinga. Gdje ste visoko, imate osijećaj da možete sve ali ipak do vas dopire buka sa ulica...
Svašta mi se deslio...konačno sam se užasno zaljubila...ali nažalost nesretno.
I skoro uništila prijateljstvo. Ali razgovarali smo. I nadam se da će sve biti ok. Jer mi naše prijateljstvo znači više.
Ova dva tjedna su bila totalno sje***a. Gomila izmiješanih osijećaja, neznam koji su istina a koji ne, čudnih i kasnih razgovora, pogreba...
Neznam.
Dobila sam par loših ocijena u školi.
Pokušavam se dogovoriti sama sa sobom kako dalje. Mislim da nisam nikome u potpunosti rekla kako se osijećam. Kad to ni sama neznam.
Sada tjedan dana ne pričam s njim. Jer je na putu...vidjeti ćemo dal smo si ok.
Nadam se da sam se konačno trgnula.
I prekinula loš slijed.
Dobila sam peticu iz engleskog. Trebali smo opisati sliku a ja smislila ljubavni trokut i raznorazne frikove i geekove među likovima.
Ali eto.
Šta je tu je.
Ipak, što god mi se desi ne prestajem se smijati, to je ipak dobro.
Ispričavam se na ovom izrazito čudnom/dugom/nesuvislom/emo/putno/nesretnozaljubljenom/lošeuškoli
postu ali trenutno ne mogu napisati drugo jer se osijećam čudno/nesuvislo/putno/nesretnozaljubljeno....
xxx
Od Iskre
Post je objavljen 02.10.2008. u 22:23 sati.