Nisam mogla odoljeti a da vam ne citiram dobrog starog dr Richarda Carlsona koji u svojoj knjizi "Ne mari za male stvari" progovara o životnim problemima i mudro savjetuje...
"Prava sreće ne dolazi kad se riješimo svih problema, nego kad prema njima promijenimo svoj odnos, kad u njima vidimo potencijalni izvor osviještavanja, priliku za vježbanje strpljenja i učenje. Možda ništa nije važnije od našeg stava da su životni problemi najbolje sprave za trening. Mnoge probleme i brige si navučemo na vrat samo zato što svoj život pokušavamo učiniti drugčijim nego što on jest. Duševni mir se postiže razumijevanjem i prihvaćanjem neizbježnih životnih proturječnosti - uspjeha i poraza, sreće i tuge, rođenja i smrti. Steknite naviku postaviti si ovo pitanje "Hoće li ovo biti važno za godinu dana?" To jednostavno pitanje vas, doduše, neće riješiti svih briga i nervoze, ali će smanjiti vašu kroničnu naviku da od svakodnevnih životnih situacija (čitaj nevažnih sitnica!) stvarate opsadno stanje."
E da! To je to! Naši preaktivni mozgovi stalno stvaraju scenarije o tome "što bi bilo kad bi bilo". Osim toga, probleme doživljavamo preozbiljno premda se za godinu dana velike većine njih više ne možemo čak niti sjetiti. Možda bi se češće trebalo podsjetiti na to da smisao života nije stići na cilj, nego uživati u putovanju.
Post je objavljen 02.10.2008. u 20:48 sati.