Pregled posta

Vrijeme uvijek stane uz rakiju, konje i pjesmu

OTROVANEC - Baka Ivka Mađar (60) iz Kladara upravo je šila prvi biser na crvenu poculicu, ukrašenu perlicama i zlatnim medaljonima i nudila domaću orahnjaču, sa tri prsta debelim filom, kada smo, nešto iza podneva u nedjelju, stigli u Otrovanec nedaleko od Pitomače. Onima koji su imali strpljenja gledati kako nastaje preteča današnje marame na glavi seoskih žena, baka Ivka strpljivo je objašnjavala da su se bogato ukrašene poculice nosile „k miši", ali da je bilo i onih jednostavnijih, samo sa vrpcama i mašnom, koje su se nosile za svaki dan.

Bolja je od marame. Ja ih imam nekoliko, a najstarija ima više od 150 godina. Da napravim onakvu, jednu pravu, trebalo bi mi po dva sata dnevno, bar mjesec dana. A imaju i vrijednost, da ih prodajem, ne bi išlo ispod 1500 kuna. Puno je to posla, biseri bi trebali biti pravi, sve rade naše ruke, od prvog do posljednjeg končića - kaže baka Ivka, članica kladarskog KUD-a, obučena u starinsku narodnu nošnju, slažući bisere. Ona i dvadesetak drugih sudionika manifestacije „U posjeti starim vremenima", što su je organizirali Turistička zajednica Općine Pitomača i restoran Zlatni klas u Otrovancu, zaslužni su što je prošlog vikenda vrijeme ondje zaista stalo u nekom drugom desetljeću.

Kipari su izrađivali umjetnine od drveta, slikari govorili kistom i bojama pod sušenim listovima duhana, užari pleli uže od jute, mališani su se vozili u preteči današnjeg vrtuljka - košarama za kukuruz i drva, ojačanima užetom... Pekla se domaća rakija i pekmez, a igri skrivača izvrsno je poslužila najveća košnica u Hrvatskoj. Oni željni pjesme, vina i ljubavi častili su se domaćom kotlovinom, u čijoj su se pripremi natjecali domaći majstori od žlice, domaćom graševinom i šljivovicom, medovinom, savijačama od zelja, praćeni notama Podravskih mužikaša... Na svakom koraku dah starine prepoznavali su ne samo obližnji posjetitelji, nego i oduševljeni gosti iz drugih gradova. - Drago nam je da se sve više ljudi vraća starinama, onim običajima kojih se sjećaju iz djetinjstva, a koja su im draga. Ovdje imaju prilike iskusiti sve - od hrane do obrta, pitati, istražiti, ali i odmoriti se na jedan stari, skoro zaboravljeni način - objasnio je domaćin, Branko Tkalčec iz Zlatnog klasa, koji je okupio ljubitelje starina i običaja i iz Koprivnice, Đurđevca, Velike Pisanice...

Nema povijesti bez konja i kočija, i to ljudi znaju i osjete - zaključio je i Koka, odnosno Branko Vranek, koji je cijelo poslijepodne svoje lipicanke Slavoniju i Vilmu stavio u službu posjetitelja, kao i drugi sudionici, te ih u kočiji uz šarene krošnje jabuka i šljiva vozio po ranču.



Uskoro i noćenje u Zlatnom klasu

Kako bi posjet seoskom imanju, uz domaću hranu koja se uzgaja tik u restoran i vino sa obližnjih aršanjskih obronaka bilo upotpunjeno i domaćim smještajem, u dvorištu Zlatnog klasa u Otrovancu niknula je mala seoska kućica u kojoj će gosti nakon jahanja i obilaska prirode moći i prenoćiti. - Uređena je po uzoru na stare seoske kuće. Ima originalnu starinsku peć, sav je namještaj od masivnog drveta, a pogled kroz prozore proteže se na naša polja ili dvorište puno životinja. U potkrovlju će biti treća mala prostorija, odnosno spavaonica, u kojoj će u vrećama moći noćiti i do sedam osoba - najavio je Branko Tkalčec, vlasnik Zlatnog klasa.

Marija Lovrenc
Večernji list

Post je objavljen 02.10.2008. u 15:15 sati.