Update: Komp mi je na nadogradnji memorije. Nisam sigurna kad cu ga dobiti nazad. Kad stignem kommat ću, nemojte zamjeriti.
Ja odavno ne znam kuda odlaze voljeni kad krenu...
Da, dobro ste vidjeli. Ponovno sam se navukla na Dinu Merlina. Znam, bi je popularan početkom ljeta, ali kada je na TV-u počela pjesma da Šutiš.. Ponovno sam odlijepila. Upalih CD, i od tad ga više nikako nisam ugasila. Znam da mi pojedine pjesme dosade kada ih stalno slušam.. No on mi jednostavno nikada ne može dosaditi... Ostavi me danas, ostavi me jučer,ostavi me moja vilo bilo kad..
Ostavi me sutra, il nekog novog jutra,samo me ne ostavljaj sad.
Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna.
Razmišljala sam o nečemu. Razmišljala sam o tome od početka ljetnog raspusta. Da napokon opišem scenu seksualnog čina na Natashi. No, nisam bila baš previše sigurna. I onda, prije par dana mi je bilo dosadno.. Otvorila sam Word da otkucam post za osobni, no misli su me okrenule skroz na drugu stranu. (Slušala sam pjesmu od Colonie- Pogledom me skini)
Već nekoliko puta sam pokušala nešto takvo sročiti, no jednostavno nije išlo. Za razliku od pokušaja prije, mislim da mi je ovaj veoma dobro uspio. No još uvijek nisam sigurna. Ne znam da li ću ikada objaviti taj post. xD Kažu da ljudi sami kuju svoju sreću,i ja sa mislio tako o našim sudbinama
Al' ne znam s koje strane sve te laži kreću... Ona je ostala sama.
Ljubav je samo ime koje ljudi nadijevaju zabludama...
Nije važno koliko smo puta udahnuli dah, važnije je koliko smo puta ostali bez daha.
Bajram (praznik) je još danas. U utorak i srijedu nismo išli u školu (*pleše*) . Toliko kolača sa pojela da sam se udebljala čak kilu. Užas . No dobro, ionak sam planirala na dijetu, tak da će to ostati neprimijetno. Da, i najbolja stvar tog praznika, za one koji ne znaju: odrasli djeci daju pare. *smile*.. Ok, nisam skupila kao prošlih godina. Možda zato što se već smatram velikom, više nisam dijete. Taj novać će mi biti dovoljan da si kupim mobitel, i još će mi ostati za džeparca. Moj mobitel, moja draga Nokia N73 je ukradena. *briše suze*
Slika, ritam, osjećaj i riječ, zar je tako brzo prošlo već? Sad je dobro gdje si kad i s kim, znam da duše sama bira ti, al' ne mogu.
Nedostaješ, tako mi nedostaješ, za sve što prošlo je, nedostaješ.
Nedostaješ, tako mi ne nedostaješ, za sve što dolazi, nedostaješ.
Naime, od škole do kuće mi ne treba više od pet minuta, ali ja sam sa Lamijom otišla na tramvaj, da joj pravim društvo. Mobitel mi je bio u džepu od jakne, a gužva je bila velika. Kada sam došla kući, imala sam što vidjeti. zapravo nisam, jer mobitela nije bilo. Mama je bila u školu, no rekla je da joj je drago da je riječ samo o mobitelu, da se meni što nije desilo. Ma znala sam da ona mene voli. Ok, rekla je da mi neće kupiti drugi, no ipak me voli. *smile* Te noći kad ne budu igrale sjene,
I kad voda po ko zna koji put razbije stijene.
I kad sve što je nekad bilo važno više ne bude,
I kad te neke grube ruke snažno iz sna probude.
Kupit ću si isti mobač, no moju Nokiu čak ni isti neće moći da zamijeni. Na maturalcu sam sa njim slikala slike, na raspustu sam zabilježila toliko lijepih trenutaka, dobila sam toliko lijepih poruka (prepoznat će se oni koji su ih poslali xD) etc... Kada jednom budem ja, ko snijeg ptica bijela
Ne reci nikom da si me srela, a kamoli voljela..
Kada jednom duša moja ode ti od tijela,
Ne reci nikom da si me žedna preko vode prevela...
U školi je sve po starom. Imam dvijepetice iz engleskog, peticu iz fizike i tri iz historije. Jbg, navečer sam se morala fenirati, a ujutro nisam imala vremena jer mi je maskara bila na koncu života, pa sam prije škole morala otići do Cosmetic Marketa. No, koliko malo sam učila.. dobra je i trica, dok ne popravim..
Što se ljubavi tiče, soliram. Malo. Želim si malo razbistriti um, pokušati zaboraviti neke stvari koje sam davno oprostila. Ovog puta se nadam ću uspjeti. Već mi dobro ide. Savršeno, kao u priči, što na tebe liči.
Tiho govoriš da žuriš, da nećeš stići, ali ni pomena kuda ni kome.
Budala što pitam, posao dabome.
Idi vetar će, idi kiša će, idi padat će. Idi kasno je, ko dan jasno je ko je počeo.
Idi tuga će, idi tuga će, idi svašta će.
Neko patit će, a neko pamtit će ko je počeo da raspliče, naše klupko od najlona.
U posljednje vrijeme se trudim sa svima družiti. No, neke osobe mi idu na živce. Jednu djeovku smo već nekoliko puta uhvatili kako prisluškuje moj i Bukvin razgovor, i moram priznati da mi smeta, iako o ničem bitnom nismo razgovarali. *smile*. To ipak nije Ok sa njene strane. Majdooo je i dalje originalna, kao i uvijek. Uvijek me razveseli. Lamija i Amina su mi najbolje frendice, tako da nema ni potrebe da njih komentarišem.
Nisi mogla, nisi mogla ni u snu takvo nešto da zamisliš... Da bi jedno, da bi jedno mjesto sa ove lijeve strane jastuka zauvijek moglo ostati prazno.
Tražila si, tražila si nešto što Bog nije stvorio, ljubav a da u njoj zrno sumljene nema,
Tražila si, tražila si čovjeka koji bi te volio samo zbog tebe, a takvoga nema.
Tomislav mi i dalje pravi društvo, obožavam razgovarati sa njim. Ljubi te tvoja sestra!
Malo se ljutim na Bena, jer ima loše mišljenje o sebi. Nisi gad! Odavno (od 24.07.) nisam upoznala osobu koja mi je za ovako kratko vrijeme ovoliko prirasla srcu. Hvala što si mi prijatelj.
Moja Nikolina a.k.a Music_Chick je ta koja me razveseli svojim pričama i šalama. I pravi prelijepe designe, po meni jedne od najljepših. :* Kad me ne voli, znam ja najbolje. Gora je to bol od grudobolje.
Još nešto... Pokušavam si smisliti nadimak. Da li je po vama dobro Fairy? Tak me nazvala profesorica engleskog kad sam izvalila jednu glupost (bolje da ne pitate o čemu je riječ *smile*). Gledaj ove ruke, ma vidi kako drhte od muke.
Samo s tobom plešu, samo za tobom budalešu.
PS. Ne želim komentare tipa „super post, svrati do mene“ etc. Radije nemojte nikako komentirati. Ubrzo ću da preradim boxeve, jer neki od vas ne zaslužuju da se njihovo ime nađe među linkovima.
Želim vam mnogo sreće i šaljem tople zagrljaje. A ti Ben, oraspoloži se malo. Trudim se veseliti te i dalje. ^^