Jedan od većih incidenata dogodio se 4. studenoga
1945. kada je nadbiskup Stepinac napadnut kamenjem i jajima pri dolasku na otvorenje
nove župe u Zaprešiću (nekoliko dana prije upozorio ga je major Odjeljenja zaštite naroda
(OZNA) da ne ide u Zaprešić jer će biti napadnut). Budući da su i vlast i mediji o tom
događaju donosili kontradiktorne informacije i uglavnom optuživali nadbiskupa Stepinca,
on je o događaju izvijestio dr. Bakarića i poslao okružnicu svećenstvu. U okružnici je
svećenike posebno upozorio da ne dopuste da im izmakne ni jedna riječ, ni u propovijedima
ni u ispovjedaonicama, koja bi se mogla tumačiti kao politička izjava.(25) U pismu dr.
Bakariću upozorava na sve češće incidente usmjerene protiv Katoličke crkve te demantira
saopćenje Ministarstva unutrašnjih poslova o događaju u Zaprešiću, detaljno opisujući što
se tamo dogodilo i iznosi dokaze da je napad organiziran od strane SKOJ-a (Savez komunističke
omladine Jugoslavije) i iniciran preko medija te upozorava dr. Bakarića da on
nosi punu odgovornost za navedene i buduće događaje pred poviješću.(26)
Bakarić u svom odgovoru na nadbiskupovo pismo 10. studenoga 1945., otklanja sa sebe odgovornost za
navedeni događaj i moguće događaje u budućnosti. Također izražava žaljenje zbog incidenta
u Zaprešiću, napominjući da se ne slaže s nadbiskupovim tvrdnjama o uzrocima koji
su do njeg doveli. Kritizirajući pastirsko pismo zaključuje da krivnju za navedena zbivanja
treba tražiti na strani crkvenih vlasti. Dalje prigovara da se župe otvaraju bez znanja narodnih
vlasti, pa ni buduće moguće proteste protiv otvaranja župa neće moći predvidjeti.
Pismo završava napomenom da će za sva navedena zbivanja odgovornost pred narodom i
poviješću snositi dio visokog klera i nadbiskup Stepinac osobno, a da će on poduzeti sve
da do sličnih incidenata ne dolazi.(27)
Iz ova dva pisma uočljivo je da je stanje do te mjere zaoštreno, da se nikakvo smirivanje
stanja nije moglo očekivati u skoroj budućnosti. U skladu s navedenim stanjem uslijedilo
je i hapšenje Stepinčeva tajnika Šalića 15. studenoga 1945., pod optužbom da je 23. listopada
1945. blagoslovio križarsku zastavu. Šalić je te optužbe poricao ali je priznao da je
bio prisutan kod blagoslova.(28)
U međuvremenu su 11. studenoga 1945. održani izbori za Ustavotvornu skupštinu, na kojima
je pobijedila lista Narodnog fronta (to je bila i jedina lista na izborima jer je opozicija
bojkotirala izbore), koju je osnovala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), koja je tako
preko Narodne fronte preuzela svu vlast u zemlji, a najbitnije odluke u državi donosio je
Politbiro, kao uže tijelo Centralnog komiteta KPJ na čelu s J. B. Titom.
Nakon što je i službeno preuzela vlast, KPJ je nastavila pripreme za konačni obračun s
nadbiskupom Stepincem i Katoličkom crkvom. Vladimir Bakarić je na savjetovanju sa
sekretarima okružnih komiteta iz sjeverne Hrvatske 15. prosinca 1945. najavio početak
»kampanje protiv popova«. Također je na savjetovanju sa sekretarima okružnih komiteta
južne Hrvatske, održanom 20. prosinca 1945., rečeno da je pokrenuta kampanja na »raskrinkavanju
popova kao ustaških gnjezda«.(29)
(25) S. ALEXANDER, nav. dj., 97-98.
(26) N. KISIĆ-KOLANOVIĆ, nav. dj., 171-174.
(27) Isti, 174-176.
(28) S. ALEXANDER, nav. dj., 98.
(29) Z. RADELIĆ, Križari: gerila u Hrvatskoj 1945-1950., Zagreb, 2002., 217.
Izvorni znanstveni tekst. Prenosimo u nastavcima.
hrcak.srce.hr
Post je objavljen 07.10.2008. u 07:00 sati.