Potrebno mi je,s vremena na vrijeme,da vjerujem
kako nekog volim,na cesti,neku blagu zenu po hodu
prepoznajem,i trpim,kao,zbog nje.Pa kada legne noc
u moju sobu,na sto i postelju-zamisljam:ona ce
ujutru stici,mehko kljuc u tuznoj bravi okrenuti,nad
postelju mi se nadnijeti,kao majka-cist oprez u
briznom krevetu,cednost u zivoj ruci,pod kojom oci
otvaram,i dodirujem je,govoreci:"Potrebno mi je,
duso,s vremena na vrijeme,da vjerujem kako nekog
volim,i ljubim,u jutrima ovim,punim strave,a pustim..."
(Abdulah Sidran-"SARAJEVSKA ZBIRKA I DRUGE PJESME")
Post je objavljen 02.10.2008. u 12:20 sati.