Babelski silnik nocu je i danju
Kleco na pragu njenih sobnih vrata,
Visece baste podigo je za nju
S liscem smaragdnim i drvljem od zlata.
I sve na svijetu Bog sto stvori lijepo,
Sve to Astarti pred nogam`je teklo...
Na njen je mig se palilo i sjeklo
I prijestolja se rusila u pep`o.
I pred nju jednog dovedose dana
Cobana nekog iz judejskih strana,
Babelska bostva sto grdi i crni-
Pa cujte,kakva osuda je pala:
Astarta skut mu cjelivati stala:
-O daj me svojim cebetom zagrni!...
(Musa Cazim Catic-"LJUBAVI")
Post je objavljen 02.10.2008. u 12:09 sati.