Pregled posta

“U čovjekovu će životu jedanput doći trenutak kada će naglo postati svjestan sebe, a snage će mu se osloboditi. Zapravo, tek od toga trenutka možemo računati sa sobom, jer smo tek tada rođeni. Klica genija nalazi se u svakom čovjeku. No nije svaki čovjek sposoban vlastiti život učiniti doista svojim. Istinska darovitost upravo je genij egzistencije. Riskirat ću: gotovo svako znanje suvišno je ako nije neposredna spoznaja o nama samima.”

Svoju zbirku zapažanja i
lozofskih zapisa nastalih između 1961. i 1991. godine, dakle od vremena kada počinje pisati 'Čovjeka bez sudbine' do pada komunizma, Imre Kertész naziva “dnevničkim romanom”. U stalnome unutarnjem dijalogu s piscima i
lozo
ma bez kojih nema ni njegova pisanja, Musilom, Kafkom, Camusom, Adornom, Freudom, Ni­et­zscheom i drugima, Kertész ispisuje briljantne stranice koje stoje uz bok njegovih romana, priča i eseja. Kertészovi dnevnički zapisi ujedno su dokument vlastita pisanja, ali i dokument vremena, mađarskog socijalizma, gulaš-komunizma, vremena u kojemu ništa nije bilo ni jednostavno ni lako. 'Dnevnik s galije' govori o dvadesetom stoljeću, o holo­kaustu, totalitarizmu i slobodi te je neprocjenjiv umjetnički,
lozofski i osobni dokument svoga vremena.

“Nema romanesknijega lika od mislećeg čovjeka. Jer, razmišljanje ne samo da je opasnost za sebe i okolinu, ne samo da je strast koja zamjenjuje sve ostale strasti, pustolovni­je od svih pustolovnih pusto­lovina, ne samo da je i od vjere vrsniji nutarnji proces - nego je i nadasve neuobičajeno.”