noćas si me zaveo
i vodio svojim brzacima
u moju osnovnu školu gdje si imao praksu
pa kasnije u srednju gdje si mi bio bio
a sada smo tu
na ulici
među ljudima s otkopčanim shvaćanjima
strah me i uvlačim se u tebe
u tebe
blizu sebe
malo dublje
iza tvoga shvaćanja
i čvrsto smo skupa
poput zalemljenih komada željeza
tiho u tebi pomičem zidove
smiješ mi se
srećo ti si još dijete
sasvim malo dijete
penješ se na tobogan
iz hira
iz volje
da se približiš mome djetetu
gledam u nebo
pomiču se zavjese
i koraci su ti bliži
ti imaš tenisice
a ja cipele
oboje traperice
i gole ruke
i gole oči
i gole glave
i gola srca
sramim se kad me gledaš
drhtim
još uvijek nakon devet godina drhtim
i treperim dok ti govorim
uzalud se ljutim
pa glumatam da sam snažna
ti si moja zvijer
očigledno sam ja tvoja maza
ali bez diranja molim
tek slučajni dodir
i uvučen dim cigarete
jedne jedine
po pola smo ubili vrijeme naših života
grijeh je što te ovako promatram kao lovinu
ugurala bih prste u tvoju kosu
vidim prekratka je
imaš smeđu jaknu odloženu na mojoj
vraćamo se u kavanu
tamo je već mjesto naviklo na
ovakve želučane rasprave
govoriš mi a šutiš
a i ja već pomalo šutim
Post je objavljen 02.10.2008. u 02:05 sati.