Bijase to skorih dana
na srcu mi se napravi nova rana.
Idoh tada pjesice kroz sumarak mali
nije bilo nicega da mi uzitak kvari.
Udah, izdah noga pred nogu i to bijase sve
dok pade odnekud sjeta jedna; izustih tiho; o ne.
Misli glupe me napale jedna po jedna
nijedna od njih, tog trenutka ne bijase vrijedna.
Zapletoh se u paucinu od misli glupih
od bivsih cura do auta skupih.
Pokvarih sam sebi setnju i zivot sneni
tad se jos sjetih da moram kuci k zeni, ajoj meni!
Izgubi se tisina sto je imadoh u milini
odjednom i auti se zacuse u daljini.
Pa naidje i avion od nekud
odmah sam postao ko lud
a sto cu tu sam gdje jesam nemam kud!
Post je objavljen 01.10.2008. u 20:33 sati.