Neko vrijeme nisam bila kod kuće. Da , bila sam odsutna u želji bježanja nekamo, bježanja od same sebe u neki drugi svijet. Svijet toliko dalek od moga, čak za moje gledanje neprihvatljiv. Al ja sam bila u njemu. Iako se osjećam da sam ga samo promatrala izvana, a ne sudjelovala. Nakratko pobjegla iz svog svijerta u neki izvanjski koji sam gledala izvana, kao da ja nisam sudjelovala u tom svijetu.A sudjelovala sam.Sve tako čudno, bježanje u nešto što ne prihvaćam i što ne želim a ipak sam bila dio tog svijeta i događaja. Naime neka nova situacija ili iskustvo doživljaja koji me samo površno dotiču a ne dopiru do mojih osjećaja niti mene. Ti osjećaji se kose sa mojim stavovima o životu i stoga osjećaj promatrača. Poput promatrača koji promatra neku utrku na koju sam nemože uticati, a ništa se nebi dogodilo i da ju ne promatra. Tako i ja, proboravila sam osam dana a kao da i nisam živjela nego samo promatrala izvana, bezosjećajno, tupo.
Post je objavljen 01.10.2008. u 19:16 sati.