Negdje u meni,
drski prkosni,
bude se i pjesmom zovu
moji korjeni.
Negdje u meni
zive svjetovi
gdje na plavim livadama
rastu zlatni cvjetovi.
Negdje u meni
juni rumeni,
zvone zvona srebrna
i cvatu kesteni...
Teska godina,
a zla sudbina...
i na zastavi od svile
cijela jedna istina.
Miljacka ce lose dane
protjerati nizvodno,
toga jutra vidjecemo
Sarajevo slobodno,
ispunjeni starom ceznjom
proci cemo ponovo
Obalom i Strosmajerovom,
niz Vilsonovo...
Kad zvijeri vladaju-
-ljudi stradaju,
a ljiljani se,s pravom,
boljem sutra nadaju.
Ja nisam kao ti,
stvore prokleti,
mene nece kao tebe
hladna tmina odnijeti.
Miljacka ce lose dane
protjerati nizvodno,
jednog jutra zatec` cemo
Sarajevo slobodno...
Dusa vise nece moci
da se s tugom ne sjeca
onih ozarenih lica
ratnog proljeca,
dragih,ozarenih lica
otetih od proljeca.
(Juni 1992.)
Post je objavljen 01.10.2008. u 12:41 sati.