Marketing
Hoću neću ići?
Na kraju ipak idem. Bila . Nešto više od deset dana Skandinavije.
Najprije Norveška. Čudesna zemlja.
Jedna od najstarijih saćuvanih crkvi. Drvena građa. Rađena sa motivima starih vjerovanja zmajeve glave na pr. sa dodanim katoličkim obilježjem (križ), napravljena prije nego su prešli na luteranstvo.
Stanovnici Trolice i Trolovi voze se po fjordovima, bezbrojnim jezerima, uglavnom vodama. Izmišljene boje. Sa Nord Capa ( koji se nalazi na krajnjem sjeveru Norveške) nam dolazi i djeda Mraz i sobovi su tamo s patuljcima. Luterani su uglavnom, ali neću dalje. Poslagat ću slike iz Norveške, Švedske, Tallina ( Estonija) i Finske.
Ugodne su oku, tijelu i duši te sjeverne zemlje. Smireni ljudi, iako rekli su nam vrlo depresivni.
Sognefjord, najduži fjord Norveške oko dvjestotinjak km, par km duži čini mi se. Drugi po veličini u svijetu. Prvi je u južnoj Americi.
Puno utjecaja raznih zemalja. Rusija gradila pravoslavne katedrale, politička priča. Ali prelijepe su.
Inače burne prošlosti. Vladanja jednih nad drugima, antagonizama i danas, iako je skoro sve na nivou vica ( kad ćemo mi stići u te vode i stanja)
još malo ljepote.
A ovo dolje
u Helsinkiju...vidite kako ova neobična zgrada ( konstruirao je poznati finski arhitekt Aind Aalto) pokriva pravoslavnu crkvu na uzvisini iznad zgrade. Vodile su se velike polemike jer nije zgodno smještena, ali na koncu su je ostavili tu gdje danas jest navodno radi velikog ugleda arhitekta. Ja bih rekla da je to mala podvala Rusima.
Ali popela sam se i snimila je ovako na daljinu mirita, kako bi mi ovdje rekli, iako izbliza nije ništa posebno.
Ljudi u dnu slike ne pripadaju mi.
Post je objavljen 01.10.2008. u 08:53 sati.