Tada se u Jeruzalemu slavila svetkovina Posvećenja hrama. Bila je zima. Isus je hodao u hramu po Salomonovom trijemu. Tada ga opkoliše Židovi te mu rekoše:"Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si zbilja ti Mesija, reci nam otvoreno!"
Isus im odgovori:
"Rekoh vam, a ipak mi ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svog svjedoče za me, ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji ih mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga. Ja i otac jedno smo."
Ponovno Židovi uzeše kamenje da ga kamenuju. Isus im reče: "Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?" "Zbog dobrog te djela ne kamenujemo - odgovoriše Židovi - nego zbog hule što se praviš Bogom, iako si samo čovjek."
Isus im odvrati:
"Ne stoji li pisano u vašem zakonu:"Ja rekoh: bogovi ste"? Ako dakle, Zakon naziva Bogovima one kojima bijaše upućena riječ Božja - a Pismo se ne može uništiti - kako vi meni koga posla i posveti Otac, velite "huliš" zato što rekoh "Sin sam Božji"? Ako dakle, ne činim djela svog Oca, i dalje mi ne vjerujete. Ali ako ih zbilja činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima da znadnete i sve više spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu!"
Tada su ga opet htjeli uhvatiti, ali im izmače iz ruke."
Već nekoliko dana razmišljam o ovim riječima, tako bogatim... Iz njih crpim sigurnost da sam dio paše Njegove. Čime ću to zaslužiti. Ničim, sigurno ne svojim djelima. Ali ustrajnom vjerom, prihvaćanjem, uzdanjem, čitanjem Riječi... tako da se ne udaljim nego približim. Da vidim djela koja čini Otac naš, pa da znam. Da ne zanemarujem čuda u svakodnevnom životu.
U ovim riječima, na početku gdje Isus hoda po Salomonovom trijemu vidim spoj Starog i Novog zavjeta.... jedno su.
I vidim da istina nikad nije dobro došla. Rivalstvo je uvijek postajalo. A zamislite Židove u ono doba, Farizeje pismene, naučene i pune sebe... držali su vlast u rukama (a tko danas drži vlast u rukama, nisu li isti?). Oni ne priznaju vlast nad sobom, mada kažu da sljede pismo. Kao kada predsjednik Amerike na kraju svog govora o ratu kojeg vodi u nekoj zemlji viče "Neka Bog čuva Ameriku" Ili kada citiramo Bibliju u svoju korist, a to se tako lako da. Možda to i ja sada činim... Ali nakon što sam jučer gledala emisiju TRENUTAK ISTINE na novoj shvatila sam jadnu istinu da nam oduzimaju i zadnje kapi dostojanstva, ponosa i čovječnosti nudeći nam neku sitnu lovu i govoreći nam jesmo li rekli istinu ili ne preko nekog aparata. A onda da ima mnogo ljudi koji će se pojaviti da sudjeluju u emisiji, a da ne pričam o gledanosti. To je zabava koja prolazi u svijetu. Sad smo moderni i spremni za EU.Imamo Big brother, imamo gay parade, imamo moderne sapunice.... Sada imamo i Trenutak istine i mi smo in. A Istina.... nju ne smijemo spomenuti , jer Istina i djela koja proizlaze iz Istine nisu moderna, ona nisu in, i ona večinu ne zanimaju, i niti ih razumiju.
Započinjemo opću globalizaciju u kojoj je važno biti u trendu, u kojoj postoji tradicija, uvriježenost, oponašanje. Gubimo svijest o samima sebi, gledamo u druge i oni nam postaju mjerilo.... A trebali bismo pogledati u Isusove oči. Zastati na trenutak i duboko se zagledati, pročitati Riječ i ćuti je. KONEKTIRATI SE, kako kaže Cruce.
Bog nam je dao uši da čujemo, a ne samo da slušamo, dao nam je oči da vidimo, a ne samo da gledamo....