bila je za moj pojam
malo previsoka
i štikle je nosila kada je željela biti dama
i crtom je zadavala željeni smjer na kapcima
ma bila je poput božice
ali bila je mlada
i govorio samo joj barbi
šaputao u telefon
dahtao jedne večeri iz kreveta
a ona
ona je drhtala poput prebijene životinje
rugao sam joj se
zadirkivao je
a ona me voljela
kao što nije voljela nikoga do tad
al skupo me koštala njena ljubav
ne bih joj priznao
ma ni sebi ne bih
golim me srcem pekla za obraze
i u oči mi je stavljala kristale
a ja sam pobogu
samo ego hranio
kao što se hrane sve niske strasti
ni ljubavi joj nisam sasuo u čašu
niti trunku nade
a želio sam sve
i sve bi mi baš sve dala
no toliko je žena i zabluda na svijetu
da ona je tek jedna
malo osebujnija
meni privrženija
kućna priležnica
za petke i subote uvečer
kad mi nestane planova i snova
i tada ću je nazvati opet
i pričat ću joj nježno i polako
i barbi
barbi tada ću joj tepati
a ona će popustiti
i opet
opet će me onako voljeti
prije no što umrem
nju ću
nju ću
sanjati
Post je objavljen 30.09.2008. u 22:02 sati.