po našim slijepim suzama
pariz povraća svoje ulice i trgove
smeteni
ma ludi obje
malo ti
mnogo više ja
režem očima tvoje ruke
hladno ti je
pa se ljubiš s mojim usnama
kao mrtva hobotnica dočekujem te
u svoje tijelo
shvaćaš
da ti želim iščupati
ljubav
i otvaraš svoje ždrijelo
da kroz njeg isišem
i posljednju svoju misao
tako podvojeni
ti i ja
sjedamo u naše krilo
i dugo se ritamo poput ploda u
jajovodu
spremni da se izbacimo
samoći u zagrljaj
Post je objavljen 30.09.2008. u 21:28 sati.