Dođi
Vraćaju se zvuci
Nekih davnih dana.
Lišajevi suza
Skorili mi lice.
Može li me nekad
U umoru tuge,
Na trenutak barem,
Obasjati sunce?
* * *
Dođi, zovem te drhtajima zore,
Treperenjem duše što i budna sanja.
Odavno su čežnjom olistali dani,
A srce se vješto od razuma sklanja.
Dođi, ne zovem te u nedođiju,
Nabrekle grudi neba jastuk će ti biti.
Imat ćeš svijet ponuđen na dlanu,
A iz mojih očiju iskrenost ćeš piti.
Čekat ću te izdignuta iz pepela duše
Godinama tražeći vječno nadahnuće.
Samo zakorači, ispruženih ruku,
Zorom ćemo doseći svoje uskrsnuće.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 01.10.2008. u 00:02 sati.