Danas je jedan od onih boljih dana. Danas sam bitna sama sebi i to je ono što me tjera naprijed da pomognem samo i isključivo sebi.
Možda je to od tableta za smirenje, a možda zbog nekih riječi koje sam pročitala, a možda i zbog nekih ljudi koje sam vidjela i s kojima sam pričala. Možd ai zbog toga što neke ljude nisam čula jer ne želim. Možda zato što opet bježim i skrivam se od nekih situacija, a možda zato jer sam poduzela neke korake za koje znam da će mi pomoći na duže staze. Možda je sve to zajedno, no kako bilo, danas je jedan od onih boljih dana.
Čitam ja povremeno ove moje misli koje me vode. Voljela bih ih češće koristiti u praksi, ali pobjegnu mi. Voljela bih da su mi ugrađene u moj način života pa da mogu reći da se toga zaista držim. Ne držim se. Htjela bih se držati toga i zato mi to piše ovdje. Da iznova čitam i pokušavam se poistovjetiti s time.
Nastavljam s odlukom koju sam donijela početkom godine, a onda zbog nekih vanjskih utjecaja zaboravila na nju - ovu godinu posvetit ću sebi. Raditi na sebi. Okrenuti se samo sebi. Pomoći sebi.
Energija koju potrošim brinući se o drugima na svoju štetu je prevelika i iz mene izvlači posljednje atome snage. Izvlači život iz mene. Negdje mora biti kraj i negdje moram reći stop. Moram postati sebi najvažnija.
Danas je tako. Sutra je već novi dan. Može biti bolji, a može biti i gori. Nadam se da se sutra ipak neću bojati probuditi...
Post je objavljen 30.09.2008. u 18:32 sati.