Ne spominji mi istočni grijeh,
Kad me budeš krstio dodirima,
Za čiju se grješnost čovječanstvo
Odavno već pred Bogom iskupilo.
Susretnemo li se ponovno
Na stanici prividne moralnosti,
Ljubi me i obljubi, treperavo svoju,
Pa ako trebam i ispaštati za grijehe,
Neka umrem uzavrela na tvojim rukama,
Rasprostrta u svojoj pohotljivosti
Koje se ne mogu i ne želim odreći.
Moralisti se ljube u odajama noći
Iza devet zidova i vrata, zatvoreni,
Mi ćemo se voljeti, bilo kada i bilo gdje,
Bez stida i licemjerja, ničim ograničeni.