O meni.
Dobar dan, to sam ja. Looda. Štrkljava, plava i luda.
O stanju.
Bračno – udata.
Drugo – ne.
Kruto – da.
O roditeljima
Živi - oboje, zajebani - oboje, pola radi, pola u mirovini
O kući.
Imam kuću nemam stan. Lakše idem nutra van. (pogledati pod „hobi“)
O The Gradu.
Zagreb – moj grad.
O deči
Dečo je moje najdraže stvorenje. Najnajnajdraže!
O kuhanju
Ne kuham.
O poslu
Radim radim radim....
O autu
Vozim vozim vozim....
O sportu.
Samo pogledat. Oke, i bacit ponekad na plejstejšnu ali dec it! Ozbiljno.
Hobi.
Nije pisanje pjesama.
O zdravlju.
Nisam hipohondar. Onak pravi. Ali ak ja znam neki period duži od mjesec dana a da nisam počela rečenicu sa „boli me...“ (ne računa se boli me kurac) Jel to hipohondar?
Uglavnom, uvijek neke boljke. I ne, nema veze to s godinama. Sjećam se takvih rečenica i u školskim danima. Jedan bivši, još u srednjoj mi je reko prilikom n-tog susreta: a kaj nas danas boli? Bilo mi je neugodno. Ali niš se nije promijenilo.
O onome što i dan danas ne znam (i neda mi se googlat).
Što je tofu? Kak se kuha (oćenito)? Di su ta 3 (tri) jebena Novigrada u Hrvatskoj? I mnogo još toga ali ova su mi od najvažnije važnosti.
O prijateljima.
Imam ih. Volim ih. Ne znam što bih bez njih. Standardno, kao i svak normalan čovjek. Ko nema prijatelja – nije normalan. Amen.
Prijatelji o meni.
Najčešća rečenica je – ti si luda. Za sada to još uvijek furam ko kompliment. Iako nije baš uvijek tak.
O lažima.
Ne lažem. Osim kad lažem. Samo ono prvo gore je laž.
O blogu.
Neda mi ga se uređivat posebno. Budem već.
Post je objavljen 30.09.2008. u 12:43 sati.