Marketing
Krist nas grešne preporodi - 93. dan Pavlove godine
"Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu " (Rim 5,1).
Ta Pavlova rečenica podsjetila me je na onaj neizrecivi mir, koji preplavljuje dušu nakon pomirenja s Bogom u dobroj ispovijedi .Što ima divnije od spoznaje da su nam oprošteni grijesi i da smo u prijateljskim odnosima sa najmoćnijom Silom svijeta?
Tada i mučne tjeskobe i nevolje života imaju svoj smisao jer nas čiste i pripremaju na život u slavi Božjoj u zajedništvu sa Kristom i Duhom Svetim.
Pavao kaže: "Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje.Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan. Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije!
Ako nam je Bog iskazao toliku ljubav, davši nam Krista Otkupitelja u vrijeme dok smo zbog grijeha bili neprijatelji Božji, zar onda ima išta što nam ne bi dao sada, kad smo njegovi prijatelji i djeca??????
U ovom 5. poglavlju poslanice Rimljanima Pavao uspoređuje Adama i Krista: S jedne strane Adam i grijeh, a s druge Krist i oslobođenje od grijeha : "Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.......Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednog čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici."
Na slijedećem tekstu temelji se kasniji nauk o istočnom grijehu: "Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...." (Rim 5, 12)
I još jedna Pavlova rečenica koja me uvijek tješi, posebno u teškim danima (koje bih najradije prespavala): "Nada pak ne postiđuje jer je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom, koji nam je dan!" Nadamo se, da nećemo biti postiđeni u onaj zadnji dan, kad nas Bog pozove k sebi u vječnost, jer je ta kršćanska nada čvrsto utemeljena na Božjoj ljubavi, na njegovom pozivu, njegovoj moći, istinitosti, vjernosti i obećanjima, izrečenim u Bibliji.
I koliko god imali znanja i spoznaja, to neće biti dovoljno. Trebat će nam vjera. A to nije samo osjećaj nego uvijek osobna odluka!
Post je objavljen 29.09.2008. u 23:05 sati.