Ma necu pisati o aferi Indeks niti o nekim «velikim» pricama, samo se zelim potuziti kako sam prosla sa mladim covjekom koji radi u servisu gdje sam nosila komp.
Dakle to je covjek koji se cinio sasvim ok, jest da je trebalo cekati na njega, ali kako kazu, tako je sa svim majstorima, pa sam i ja pokusavala biti strpljiva.
Komp je bio potpuno zrel za servis, htjela sam veci RAM, novu (a valjda jacu ili kako to vec ide ) graficku karticu. Dosao on odnio komp, da napomenuo da ce to kostati oko 700 kn i da je sutra komp doma. Znala sam da to bas nece biti tako, ali nisam racunala da cu cekati 10-tak dana. No ni to nije toliko vazno koliko kada je naplacivao rece da kosta 700 kn (iako me nazvao i rekao da ce biti cijena oko 500 kn, jer ne moze staviti graf.karticu koju je htio nego mora ovu jeftiniju radi procesora i bla, bla…), ja nisam imala nego 800, a on kao nema za vratiti, pa hvala lijepa i odeee.
Ali tu nije kraj price. Na kompu mnogo toga nije stimalo, mnogo toga nisam mogla napraviti sto sam ranije radila bez problema.
Malo zavirih u kutiju koju mi je vratio i nadjoh 2 cd-a stara istrugana i tako, heh driveri od moje «nove» graficke kartice. Odem u servis da pitam mladog gospodina za to, ali gle cuda, pa on vise tu ne radi, ne znaju da li radi i ako radi gdje radi. Ne mogu mi ispostaviti racun, jer ne znaju od kuda je mladi gospodin uzeo graf. karticu koju mi je ugradio (dakle garancija mi ne vrijedi). Pogadjate, ne javlja mi se na mobitel.
Pitam se, da li je moguce da jedan mladi covjek pred kojim je zivot prodaje svoj obraz za par stotina kn, da mu nije neugodno reci da nema u sebe 100 kn , da se vise nece javiti na mob, ma…
Ali, medalja ima uvijek dvije strane.
Ovo je bila prica o onoj tamnoj strani , a sada nekoliko rijeci o blistavoj strani.
Potuzim se svom dragom virtualnom prijatelju, ma sta reci, covjek mi napise svoj broj mob-a da mu se javim, da ce mi pomoci… i tako dogovorimo sastanak na netu, sve sto je mogao rijesio mi je, strpljivo mi objasnjavajuci sta i kako da napravim, umirivao me da nema mjesta panici da ce sve biti kao i ranije, samo da se treba rijesiti te neke stvarcice. Moram li vam ponovo reci da ja nemam pojma (ma dobro sad vec nesto malkice i znam) o engleskom i da je to prava muka kada se nesto instalira s neta, a on je samnom instalirao sve sto je trebalo, sta da kazem, covjek koji me ne pozna osobno, covjek koji nikada od mene nece imati nikakve materijalne koristi, koji me vjerojatno u zivotu nece nikada vidjeti, sjedi satima nakon napornog radnog dana pred kompom da bi meni pomogao, objasnio, ucio me, ljudiiiiiiiiii ima nade dok ima ovakvih mladih ljudi, kazem vam.
I jucer nadjem mail, ma naravno moj dragi vritualni prijatelj mi javlja kada ce imati opet vremena da mi pomogne ako sam opet negdje zapela, zar to nije prekrasno?
Jedino sto mogu je reci mu veliko hvala, reci mu da je to tako veliko za mene, od njega tako nesebicno, plemenito, ma nemam rijeci.
Imate li vi takvih iskustava?
Post je objavljen 29.09.2008. u 18:22 sati.