Evanđelist Ivan u poglavlju 9, 1-37 opisuje kako je Isus ozdravio slijepca od rođenja.
„A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" - pitali su susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka. Upravo ove riječi su izazvale u meni želju da dublje uđem u ovu priču i na primjeru ovog slijepca kojeg je Isus ozdravio pokušam dati odgovor na pitanja: A što ja kažem o Njemu? Da li uopće i kome govorim o Njemu? Govorim li o silnim i čudesnim djelima koje Isus učini u mome životu? Imam li hrabrosti za to?
Ovaj čovjek, slijep od rođenja stajao je negdje na ulici, možda nekom trgu i prosio. To je bila njegova svakodnevnica. Sve do jednoga dana, dana kada je Isus ušao u njegov život i u potpunosti ga promijenio. To je bilo njegovo novo rođenje, silan preokret, koji nije mogao prešutjeti. Hrabro je posvjedočio: „Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah" (Iv 9,11). Tako jednostavno i snažno svjedočanstvo. Ali mu mnogi ne povjerovaše. O kako je ljudima često teško povjerovati u čudesna djela Božja pa i onda kada ih vide svojim vlastitim očima. A mnogi nisu ni htjeli povjerovati. Imali su svoju istinu o Bogu i to im je bilo dosta. Imali su svoje običaje, svoje formalne zakone, svoja mjesta u sinagogi i to nisu htjeli mijenjati pa dogodilo se ne znam kakvo čudo. I to se uvijek i iznova događa. Ljudi smo tvrde šije. A onaj izliječeni slijepac je imao nešto što ruši svu tu ustaljenost, što mijenja, pogađa i prožima do srži - on je sreo Isusa, Sina Božjega, Mesiju. I nije mogao šutjeti! Govorio je usprkos izrugivanju, preziru, izopćenju.
I ovdje zastajem i postavljam sebi pitanje, ali i vama dragi prijatelji koji čitate ovo. Što smo spremni učiniti za Isusa? Svjedočimo li djela Božja u našim životima javno bez straha, odbacujući sve obzire o tome što će reći oni koji žive s nama i oko nas, bez obzira na ustaljene norme ponašanja u društvu? Svjedočimo li Živog Isusa u našim obiteljima, na radnim mjestima i svugdje gdje dolazimo? Svjedočimo li s osmijehom na svom licu, sjajem u očima, slaveći i hvaleći Ga zbog svega što nam je učinio, djelima milosrđa u Njegovo Ime...? I onda kada izgleda teško i nemoguće..... Odgovore na ova pitanja svatko će najbolje pronaći u svom vlastitom životu.
Isus mi svakoga dana iznova otvara oči i pokazuje svoja čudesna dijela i očekuje od mene da to pokažem i drugim ljudima čije su oči još uvijek zatvorene i zaslijepljene sjajem ovoga svijeta. Isus i mene pita: „Ti vjeruješ u Sina Čovječijega?" (Iv 9,35). Mogu li se, poput onog izliječenog slijepca baciti ničice pred Isusa i reći: „Vjerujem Gospodine." Ako sam ja istinski upoznala Isusa ništa me zaustaviti neće da to pokažem cijelom svijetu. I to je moja vjera....i tada zaista mogu reći VJERUJEM GOSPODINE!!!!
Neka nas Gospodin blagoslovi i dadne nam snage i hrabrosti da svojim djelima i govorom budemo neustrašivi svjedoci Božje ljubavi i milosrđa u našem životu.
Ljiljana
Post je objavljen 29.09.2008. u 13:23 sati.