Vecina gradjana BiH izjasnjava se vjernicima.I svatko od vjernika zna da u njegovoj vjeri postoji toliko potencijala i pozitivnih propisa kojima bi se,kad bi se ostvarili i kada bi se prema njima prakticno djelovalo,promijenila situacija u ovoj zemlji,osobito medjuljudski,odnosno medjunacionalni odnosi koji najvise prijece miran,skladan i blagostanju okrenut zivot.Zato i vecina danasnjih uvjerenih agnostika i ateista ne prigovaraju vjernicima sto vjeruju nego sto dosljedno ne vjeruju onome sto im vlastita vjera nalaze.
Cinjenica je dakle da su sami vjernici posumnjali u snagu i dobrotu vlastite vjere pa im,tako smatraju,nije preostalo nista drugo nego da vjeru politiziraju,da univerzalne poruke vjere ucine sredstvom parcijalnih politika.Ima doduse i onaj nemali broj vjernika,koji bjezeci od zla svijeta i prljave politike u neki svoj"zasticeni"duhovni svijet manjih molitvenih skupina ili vecih religioznih manifestacija,naivno misli da se tako spasava.Ali peruci ruke nad nepravdama ovakve skupine duhovnih bjegunaca iz svijeta u biti pridonose i podrzavaju zle politicare koji i cine sve da ih nitko ne proziva niti se na njih osvrce.
Mnogi vjernici svih nasih vjera zive vojnicku,duhovnu sizofreniju koja se najjednostavnije iskazuje zakljuckom:"Pa pusti mi sad vjeru!",ili onom dogmatiziranom formulom:"Vjera je jedno a zivot drugo!"U takvoj situaciji duhovnoga rascjepa nije onda nista cudno da na mjesto istinoljubivih autoriteta u vjeri pridolaze sumnjivi autoriteti,da se stvarna teologija zamjenjuje povrsnom dvorskom i udvornickom teologijom,da se u vjeri vise uvazavaju
"novokomponirani teolozi"nego oni koji su zato potrosili zivot i ulozili mnogu energiju,da takva teologija postaje pogonsko gorivo nesnosljivosti,mrznje i ratobornosti prema drugima.
Doista,koliko je samo kroz ova dva zadnja desetljeca kroz medije prodefiliralo politicara i novinara koji su nastojali biti"katolickiji od pape",koji su cak i sluzbeno ucenje vjere pretvorili u nesluzbeno politicko pravoslavlje,politicki katolicizam i politicki islam.Koliko je samo"novih"vjernika,pristiglih iz politickih krugova,cak i onih udbasko-komunistickih,po javnim novinama i medijima uopce,bez iole ozbiljnijeg poznavanja i vjere i teologije,postalo mjerilom religioznoga ponasanja citavih vjernickih zajednica.Cak se i sluzbeni poglavari pojedinih crkava i vjerskih zajednica dive tom novoobracenickom jurisu na javnost,te u svom samoljubivom povrsnom pojavljivanju koje im omogucuju ti javni radnici i ne uvidjaju da ti politicari i novinari,ti religiozni politikanti,njihovu vjeru i osobu koriste samo za postizanje sebicnih politickih i ekonomskih ucinaka.Na iznenadjuje onda da neki od vjernika kada vide tko sve brani Crkvu ili vjeru,pozele biti na strani neprijatelja i Crkve i vjere(Z.Mardesic).
A sto oznacava te nove odreditelje religioznog govora i prakse?Ponajprije oni su vjernicki i teoloski neobrazovani,
liseni skromnosti neznanja,bahati su i cinicni.Njihov je rjecnik ratoboran,pokriven maskom zabrinutosti nad ugrozenosacu svojih sunarodnjaka.Oni izjednacavaju univerzalnost poruke vjere s partikularnim nacionalnim interesom pa kod njih izostaju rijeci ljubav prema drugome,solidarnost,ekumenizam,dijalog,sloboda uvjerenja i vjere,kajanje,oprastanje,pomirenje...dakle sve bitne rijeci vjere u Boga.Njihovo najjace sredstvo je poziv na(narodno)jedinstvo,sto je u stvari poziv na fundamentalizam,jer ne pozivaju na jedinstvo u vjeri-njih vjera i ne zanima-nego na zbijanje redova,na jedinstvo protiv onih drugih,na jedinstvenu iskljucivost prema drugima,na jedinstvo u unistenju protivnika,neprijatelja,a ne na zajednicki napor da se postane istinskim vjernikom.
Religiozni politikanti ucinili su da se ne uvidja kako je veca opasnost iskrivljenje vjere od nevjere.Religiozni politikanti su uspjeli uljuljati svijest u uvjerenju da se ispravno vjeruje,imunizirati bas najtezu ali i najblagoslovljeniju krizu-krizu vjere.Doista,ovdje je u konacnici rijec o krizi vjere jer smo vecinom religiozni bez Boga.Boga se odbacuje i nijece jer on svojom univerzalnoscu organicava,smeta porobljavanje i dominaciju nad drugima.Iznad svega Bog smeta jer ne dopusta da se na sve,osobito na zlo,uvijek mora reci"da",nego i ono osobno,vjernicko"ne".
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 29.09.2008. u 12:28 sati.