Marketing
za Dan povijesne zahvalnosti
Zdravo je kukati i žaliti se. Nezadovoljstvo je ono što nas tjera dalje, boljemu. Ali u svemu treba imati mjere. Nesretni su oni nesposobni cijeniti i uživati u onome što je dobro. Budale su sposobne i spremne razrušiti i uništiti i ono čemu nema zamjerke, zamjerajući da nije u skladu s njihovim budalastim željama.
Evo, recimo, mnogi su nezadovoljni s tim kako živimo, ne uviđajući kako nam je zapravo dobro, kako nam je zapravo sjajno, kako zapravo možemo biti sretni da smo se rodili u današnjici, a ne - recimo - tisuću godina ranije. Što je tisuću godina u povijesnim mjerilima? Ništa. Naspram četiristo milijuna godina, koliko su Zemljom vladali dinosaurusi, tisuću godina je tek treptaj vremena, a dinosaurusi su nestali ostavivši tek poneku fosiliziranu kost, dok je prije tisuću godina bilo praktički jučer.
Kako su živjeli naši preci prije tisuću godina kazuje nam nalaz starog groblja na području Donjeg Polja nedaleko od Šibenika, gdje je pronađeno više od tri stotine grobova. To je dovoljno veliki uzorak da na osnovu njega možemo procijeniti da ni drugdje nije bilo drugačije. Ne računajući brojne ostatke onih koji su umrli prije desete godine, prema kojima je bilo gotovo čudo preživjeti tu dob, velika većina odraslih završila je svoj život do trideset i pete godine. Jedan jedini pokojnik doživio je pedesetu godinu. Velika većina odraslih umrla je od gladi, od posljedica pothranjenosti ili nasilnom smrću. Kako su živjeli prije smrti pokazuje uvid u njihove zemne ostatke. Patili su od kronične pothranjenosti i avitaminoze, te bili iscrpljeni teškim fizičkim radom. Rano su ostajali bez zuba, te trpjeli su strašne bolove zbog kostobolje i istrošenih zglobova. Kostur onog pedesetogodišnjeg Metuzalema prepun je zaraslih prijeloma kostiju i tragova udaraca. Imao je slomljenu fibulu, te palčanu, lakatnu i goljeničnu kost, tri slomljena rebra i desnu nadlakticu i lopaticu. S desne strane bili su mu izbijeni zubi, a uočljivi su i tragovi udaraca po glavi. Sve u svemu, za života su ga barem dvadeset puta surovo izlomili. Pored toga patio je zbog sraštenih kralježaka i trpio strašne bolove zbog istrošenih hrskavica, zbog čega je došlo do takvog trenja kostiju da su me neki zglobovi uglačani poput biljarskih kugli.
Uz to je bio uobičajeno pothranjen i avitaminozan, pa već samo to govori da mu na životu ne možemo pozavidjeti.
A pogledaj nas! Sjedimo uključeni u internet i žalimo se da su veze spore i download puca. Pored toga, nikako da kupimo onaj novi, bolji auto ili - još gore - još nismo kupili ni prvi auto i moramo se služiti javnim prevozom. Na poslu je dosadno ili nas živciraju i maltretiraju, u školi ili na fakultetu ništa nije kako bi trebalo biti…
Povremeno bi trebali evidentirati sve naše nevolje, sve što nas muči, zastati i reći - dobro je! Dobro je da nije gore! Barem ne tuku!
Ma tuku. Ali i oni koje tuku više su izuzeci nego pravilo. Onima koje tuku nimalo ne olakšava položaj saznanje da su izuzeci, kao što ni pregaženima u prometu ne olakšava što većina uživa u komoditetu vlastitih prometala. Ipak, ne samo da je u cjelini dobro, nego ide i na bolje. Evo, u posljednjem ratu u odnosu na broj stanovnika stradalo je manje ljudi nego u Drugom svjetskom ratu na istom području. Zubobolja muči uglavnom one koji se boje ići zubaru. Zbog svega toga, i još mnogo čega, trebalo bi proglasiti i Dan povijesne zahvalnosti što živimo uprava sada, u najboljem od svih vremena koje je čovjek vidio.
Post je objavljen 29.09.2008. u 11:50 sati.