Izgrjevkom,iz oka djecaka izleptire
dvije po dvije,s ramena stresajuc rosu,
tesko paperje sna.Cure,ne hitre,
kroz polje,gaze kroz rasvit,u nag dan.
I blijedi nozni list:polenom posut,
iz ruba haljine curi mlazak,ledan.
Ka rijeci taban stremi,ka onoj sto san
spira sa jedrih tijela u puten sud.
Vodenicni mlaze,samo tad te znam,vitka,
kad s tobom dobovah grudi,drhtave polutke
niz ledja,hrbat,bedra,nozne zavijutke;
kad onomad,stamen ko na oluji pritka,
stajah pred vratima svijeta,njegov sjaj
osjetih:tecan,valovit kristal.
Zivote moj,mlaze vodenicni,od tada
svakog Jurjevdana ti mi po srcu padas!
(Zilhad Kljucanin-"PJESME NEVINOSTI")
Post je objavljen 29.09.2008. u 10:47 sati.