RANGANANDA ŠASTRI
Godine 1831., jedan je dvanaestogodišnji indijski dječak pokucao na vrata općinskoga suca grada Čitora. Taj je dječak bio sin seljaka, kojega su strpali u zatvor zbog neplaćene svote za najam državne zemlje. Ali kako je žetva te godine podbacila, seljak nije imao čime platiti najam, i po sili zakona, završio je u zatvoru.
Dan očeva rođendana zadesio se dok je ovaj boravio u zatvoru. Majka je plakala zbog toga što otac svoj rođendan nije mogao proslaviti kod kuće. To je bio razlog s kojega se sin Rangananda otputio u Čitor, i pokucao na sučeva vrata.
Sudac je saslušao dječakovu priču, i rekao:
"Ne mogu pustiti tvojega oca, sve dok nemam neko jamstvo da će se on vratiti i odslužiti kaznu".
"Mi nemamo novaca", rekao je dječak, "ali ja ću biti taj zalog i to jamstvo, i ja ću, ako dopustite, ostati u zatvoru na mjestu mojega oca".
Srce se sučevo smekšalo. On potpisa nalog za oslobađanje seljaka. Rangananda uze papir i potrča do zatvora što su ga noge nosile. Otac i sin radosni se uputiše u svoje selo, i stigoše tamo do noći.
Taj isti Rangananda kasnije se proslavio kao učenjak. Pisao je i govorio petnaest jezika. Nadjenuše mu počasni nadimak šastri, što znači učen čovjek.
(Iz indijskih ljetopisa, u navodu kod Majke Mire, prijevod V. K.)
Vesna Krmpotić, ANEGDOTE I ZGODOPISI, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE širom svijeta i diljem vremena
---------------------------------
Post je objavljen 29.09.2008. u 05:34 sati.