Sanjala sam..Sanjala sam noćas kako miris behara uništava svaki bol,kako liječi svaku laž urezanu na kori usamljena srca.Sanjala sam kako ožiljak isčezava u ritmu koraka kroz maglovitu noć.Znala sam..Prije bih rekla-slutila sam-da to je on.Ne, nije u sebi nosio strast,ni želju za toplom,zgužvanom posteljom.Nije vjerovao da postoji,jer nije ni postojao.Nisam ni ja vjerovala,u postojanje.Rekli bi neki Platonska ljubav.No znali smo da nije.Ljubav?Ko kaze da je uopste u crvenim ruzama nosio ljubav?Zar mora sve lijepo biti zapravo ljubav?
Nosio je postojanje nevidljiva svijeta.Ključ za ulazak u tminu gotičkog dvorca,i vrelu,posljednju suzu iz djetinjstva.
Ne,nisu mi vjerovali.Mislili su da je laž,da umjetnost nikada ne proizilazi iz zdravog uma.Govorila sam.Obećavala.Trudila se.No na kraju sam ušutjela.
Vrijedi li zapravo,riječ.Za pogrešne ljude,umrla sam davno.
Sanjala sam..sanjala sam noćas kako otkriva mi tajnu.On,muskarac napravljen iskljucivo iz snova.On,magična silueta ponosne strasti.On,koji želi nešto da mi kaže.
I te oči,nepostojeće,nevidljive a tako jake.I taj šapat,nerazumljiv,tužan i beskrajno sjetan
Kakvu mi poruku nosiš?
Vrijeme je za novi san.Puštene kose,sa ružom u ruci predajem se noći.
Post je objavljen 29.09.2008. u 01:10 sati.