Marketing
U početku bijaše milost - 92. dan Pavlove godine
Abraham je spreman žrtvovati sina Izaka
I u 4. poglavlju poslanice Rimljanima Pavao nastavlja s dokazivanjem, da se opravdanje ( opravdanje = besplatno odrješenje ili oprost) postiže u prvom redu vjerom, a ne djelima.
Iznosi primjer Abrahama, za koga su svi Židovi, pa i sv. Pavao, vjerovali da je svet i opravdan. Kako je Abraham bio opravdan? Židovi su to pripisivali Abrahamovim djelima, a Pavao Abrahamovoj vjeri. Sv. Pismo kaže za Abrahama: "Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost."( Post 15, 6)
I dalje: "Abraham protiv svake nade, oslonjen na Nadu, povjerova, da tako postane "ocem mnogih naroda", prema onom što je rečeno: "Takvo će biti tvoje potomstvo." On promotri potpunu obamrlost svoga tijela - bijaše mu blizu sto godina - i obamrlost Sarina krila, i ne pokoleba se u vjeri. Nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao. Zato "mu se to uračuna u pravednost". (Rim 4,16-22)
Prema riječima sv. Pisma, Abraham je bio opravdan na temelju svoje herojske vjere ( i to kao neobrezan, jer obrezanje dolazi kasnije sa uspostavom saveza s Bogom). U pozivu koji mu je Bog uputio, dobio je nalog da treba krenuti u zemlju, koja će postati njegova domovina te će od njega postati veliki narod. U to obećanje bilo je još teže vjerovati kad se zna da Abraham tada nije posjedovao ni metar zemlje, još nije imao nasljednika, a žena, poodmakle dobi, bila je k tome još nerotkinja.
Usprkos svemu, čvrsto je i dalje vjerovao da će Bog održati svoje obećanje. Tako Abraham postaje uzorom vjere i za današnje vjernike i zato ga nazivamo praocem vjere.
Temelj čovjekova blaženstva pred Bogom nisu, dakle, djela, nego Božja milost, koja se očituje u opraštanju i darivanju. Sve ovisi prvenstveno o Božjoj inicijativi, a tek onda o čovjekovom odgovoru.
Možemo slobodno reći: U početku bijaše milost! Dana nam je posve nezasluženo, ne možemo ju nikakvim pravom potraživati. Milost je ljubav Božja prema nama i kao takva je neiscrpljiva i beskonačna. Istina, milost se Božja može uzalud primiti, može ju se i izgubiti, zato je valja brižno čuvati. Nije dosta ostati u milosti, ona mora rasti, da bi nas jačala i pomogla nam da ustrajemo u ispravnim nakanama. Ta božanska pomoć daje se poniznima. Traži se molitvom, koja nam omogućuje pristup Prijestolju milosti.
Sve to piše u Svetom Pismu!
Bog je učinio prvi korak. Sad smo mi na redu! Svaki pojedinačano i svi zajedno.
Post je objavljen 28.09.2008. u 23:06 sati.