Mislim da je nedjelja definitivno onaj jedan dan u tjednu kojeg sve više i više mrzim. (Dobro, tehnički gledano mrzim sve osim petka i subote al ono...Nedjelja je prva na mojoj black listi). Jedan od razloga je taj da za neke stvari dobijem (ili dopustim, nisam sigurna) priliku da nešto učinim. Ili da taj netko drugi nešto učini. Naravno, uvijek se nešto ispriječi između svega toga, i naravno, ja sam prelijena/prečudna/pretvrdoglava/prerazmažena (sami odaberite) da bi se sačuvajmeboževećegzla sama pobrinula za sve to.
Hvala Bogu za alkohol koji je tu da ljudima otvori dušu.Dogodi se neka čudna situacija da ti netko kaže nešto što te ni najmanje ne dirne. Tada. Za par sati grliš tu istu osobu i ne vjeruješ tim rječima. Ne želiš vjerovati, previše boli. Cijelu noć provedeš razmišljajući koji način ubojstva je najbolniji i koliko godina zatvora možeš dobiti zbog ubojstva s tim da si maloljetan i eventualno neuračunljiv. Dobro, poremećena sam, a šta sad?
I onda opet preživiš dan jer je subota, sretan si jer ideš u sebe unijeti što veće količine već gore navedene tekućine. Večer sasvim lijepo počne, tegliš 2 litre vina i cole dok ostali vani sline i ne mogu dočekat da više izađeš iz trgovine. I onda još jedan naravno. Naravno da si maloljetan (koja diskriminacija) i da ne smiješ imat alkohol. Mili glasić kaže ''molim osobne''. Svi svoju daju a ti blagog pojma nemaš di je tvoja. Prekopaš sve džepove i na kraju se sjetiš da je u pokazu. Kad se napokon rješiš tih napasti mirne duše odeš pit. Redaš bambus za bambusom i u iščekivanju promatraš tko je najslabija karika u podnošenju alkohola. Nakon nekog vremena si ponosan (dobro, i pomalo zabrinut) što si među zadnjima stabilnima. Ipak, nije u redu da sve frendove po alkoholu iznevjeriš pa pojačaš dozu vina i pomalo počinješ teturati uokolo.
Kroz cijelu večer se dogodi još par izljeva emocija, glupoće i bljuvotine al sve je to u granicama normale.
Nakon svega toga dolazi najteži dio. Vrijeme da se suočiš s onime što pokušavaš izbjeći mjesecima. Skupiš snagu, kažeš tih par riječi i onda je gotovo. Sve bi bilo u redu da možeš prijeći preko glupog ponosa i predrasuda i samim time usrećiti i sebe i njega. No, čovjek si. I to tvrdoglav i nerazuman. Nemaš drugog izbora nego snositi posljedice svega toga. Ima li smisla kajati se?
Tell me what to do now 'cause I want you back
Post je objavljen 28.09.2008. u 15:52 sati.