toliko ispremiješanih vremena,
samo jedna sekunda,
vječnost je bila,
pogled u budućnost daleku,
ili prošlost neostvarenu…
poput mora što je zakoračilo u bonacu,
oka dva biserno plava krasila ga,
na laganom vjetru kosa lepršala,
poput tamnog neba,
kada se mjesec iza crnih oblaka skriva…
nijemo u moj obraz zagledao se,
riječi potrebne nisu bile,
nevini osmjeh tajnu skrivao je,
samo za jedim odgovorim,
moje srce vapilo je…
bol niz oči potekla je,
u grudima pitanje stezalo me,
tko si ti anđeosko dijete,
lagano san u javu uplovio je,
i suza na jastuk kapnula je…
Post je objavljen 28.09.2008. u 15:27 sati.