Stajala je pokraj prozora, naslonivši svoje dječje lice na hladno, tamno drvo prozorskog okvira. On je stajao na mokroj cesti, uporno gledajući u nju. Crne su mu oči bljeskale između sivih, hladnih kapi kiše. Polako je podigao ruku u znak pozdrava. Nečujno se nasmiješila, jedva izvivši blijedo crvene usne. Njena mala, bijela šaka neobičnom je snagom stezala tvrdi, drveni okvir prozora.
Nesvjesno je prstima druge ruke prošla kroz meke zlatno-smeđe uvojke.
On je brzo prešao preko ceste, sklanjajući se od kiše ispod drveta koje je raslo pokraj njene kuće.
« Zdravo, Corinna.» duboki, baršunasti glas nije mu zadrhtao unatoč kiši koja je sve jače padala.
« Zdravo, Edmunde.» rekla je ona, jednim vještim pokretom prebacila nogu preko daske i sjela na prozor. Odjevena samo u neobičnu, tanku tirkiznu majicu, zadrhtala je. On se na to nasmijao i prišao joj bliže.
« Spremna?» upitao je, blagim pokretom dodirujući zeleni gumbić na njenoj majici. Ustuknula je od nježne hladnoće njegove blijede kože na svom tankom vratu.
« Pričekaj da uzmem jaknu.» odvratila je visokim glasom i skočila sa prozora. Njeni vitki listovi zadrhtali su pri doskoku. Brzo je raširila ruke ne bi li povratila ravnotežu. Pomisao na padanje u hrpu knjiga nabacanih pokraj indigo plavih zidova nije joj bila na najmanje primamljiva. Nesigurno se uspravila, mičući kovrče sa svojih tamnih, tirkiznih očiju. Izbjegavajući hrpice stvari nabacanih po brodskom podu, zaputila se u suprotni kut sobe. Objema je rukama zagrabila hrpu stvari sa stolice za ljuljanje, bacivši je na pod. Siva kožna jakna nalazila se na samom dnu hrpe- brzo ju je zgrabila i otputila se iz velike, tamne sobe. Trčećim je korakom preskakala stepenice, spretno izbjegavajući prepreke u vidu hrpi časopisa i Irmine razbacane odjeće.
Kočeći, zaustavila se ispred teških staklenih vrata i malom šakom pažljivo okrenula mjedenu kvaku. Teška je vrata snažno povukla prema sebi. Preko praga stajao je on, pružajući joj ruku. Spremno ju je prihvatila, puštajući mu da je vodi. Laganim je korakom prilazio velikom kamionetu parkiranom ispred njene kuće, držeći svoju jaknu iznad njene glave da ne pokisne.
« Kamo me vodiš?» tiho je upitala, ulazeći u auto. On je zatvorio suvozačka vrata i otrčao na drugu stranu. Brzinom svjetlosti sjeo je kraj nje, smiješeći se.
« Iznenađenje.» reče.
Ona se nasmije. Njegove crne oči blistaju poput dijamanata. Zagrli je i utisne joj poljubac u glatki obraz.
The End.
Nova priča.
Post je objavljen 28.09.2008. u 13:18 sati.