Obožavam filozofirati prije spavanja
tako često nastaju i moji postovi... tko ih čita... iskreno me ne zanima i na pitanje da li cenzuriram nešto (poradi kolega sa posla koji tu i tamo bace oko, a neki i jezik...) odgovaram "ne". Da, znam zakamuflirati textove, pa je teško za skužiti o čemu sam stvarno pisao... al to je moja posebna sloboda.
Noćas sam gledao stare fotke... nije me uhvatila nesanica, već prespavao cijelo jutro, pa mi je teško zaspati... Smijao sam se gledajući stare fotke, sjećanja naviru...
Obožavam fotografije, ne one umjetničke (šta će mi to, slika nestvarnosti i privremene savršenosti), već slike na kojima se smijemo, glupiramo, neka akcija, tupavo poziranje, spontano... joj kad se prisjetim jednog rođendana sa ružama u pivnici u T.st 
Jako su se svi sa fotografija promjenili (kako se to kuži dobro). Neki jako ostarili, neki promjenili svijet, neki parovi više nisu isti, neki... a tek ja?! Dugu kosu već imam preko 8 godina, a rep mi je zaštitni znak, ipak
ipak promijenilo se puno toga, ja, okolina. Hoće mi biti žao što se stariti mora.
Uvijek ću biti happy kad pogledam stare fotografije, nevezano u kakvim smo trenutnim odnosima (prijatelji, stare ljubavi, usputni prolaznici...) jer smo tada bili happy 
i tada, barem na fotkama smo bili sretni, nismo za ničim žalili... ni za izgubljenim lećama.
Nažalost te slike nećete naći ovdje... samo mrežu i mrežno prigovaranje 

Post je objavljen 28.09.2008. u 02:46 sati.