Jedini ljudi za koje se borim su moji najbolji prijatelji.
Car spada u jedne od tih..možda najvrednije.
Sudbina nameće čudne pravce nama smrtnicima i onima manje smrtnima.
Pravci postaju takvi da nas donose u neprilike.I ne mislim sada na pogane koji nose batine i prijete da će nas (fizički)
razbiti nego mislim na...nešto sasvim drugo.Mislim na sređivanje i to ono pošteno..stvarno pošteno.
Sudbina nas nosi k djevama koje znamo i predobro..one nose bijele šminkerske jakne i ne prepoznajemo ih više u cijeloj toj priči..nekad se čak i pitamo što smo radili proteklih 6 mjeseci ili i više..još uvijek nas drži onaj osjećaj da je srodna duša stotinama AJ(astronomskih jedinica-za one koji ne znaju,udaljenost zemlje od sunca) od nas...
Tišina me oduzima od stvarnosti i materijalnog svijeta dok shvaćam o kakvim se to udaljenostima radi..čovjek si praktički ne može predočiti tu udaljenost..osim ako nemate razvijenu maštu-čitanje SF-a pomaže po tom pitanju..
Ali sve je to jedno veliko pitanje..
Vječno "zašto" me prati kad pokušavam shvatiti što me čeka iza ugla..počela su takva vremena kada više ni najmanje ne mogu očekivati.. Postala su vremena kada me nada i vjera u ono što vjerujem najviše drže-al ovo s vjerom ne znači da sam neki fanatik poput mnogih koje znam..Držim(ili pokušavam) držati granicu normale..
"Prisjećam se puteva kojima si trčala i pitala me dali idemo njima zbog opasnosti po moje gume..Rekao sam da idem bilo kamo ti ideš i da ću uvijek negdje biti iza tebe..sada molim svim silama da nebude tako i da se odvojimo..molim sve živo da nestaneš...ne općenito nego..samo se makni iz moje sfere..Zašto me tlačiš?Koji je razlog svemu ovome?Čime sam zavrijedio bilo što ovakvo?Mogao sam jednostavno ostati kod kuće i ne trpjeti..mogao sam zabraniti sve prolaze tvojim izvorima..ali zašto to ne radim i sada za dobrobit svoje budućnosti?Možda je sve ovo sukladno..možda samo idem smjerom kojim mi je namijenjeno ići pa bezveze moje riječi i misli udaraju u zid i utabanu stazu koju će ionako kad tad prijeći..neka viša sila se igra sa mnom..ne prihvaćam igru..odustajem.Biram razum..vrijeme letova po oblacima je završilo..Vrijeme tebe i mene je gotovo..neki bi rekli "kasno paljenje" ali ja kažem.. Velike ljubavi se nikad ne zaboravljaju..Nakon svega,ispod sve moje vizije i svega ostaloga krije se samo čovjek..pjesnik u duši koji pokušava svojim riječima izraziti bol koju proživljava..nekad pomislim da je sve to..nekako nastrano.Svi ti pokušaji su uzaludni i samo su otrov za već izmučeni um.. Um koji daje sve od sebe da preboli i da prođe pokraj svega kao da nikad ništa nije ni bilo.. Kazala si da me žališ.. Ponekad mi se učini da ja žalim tebe.. Kazala si da sam predobar a ljudi kažu da takvog momka nema.. Tko sam onda ja? Zavređujem li klišeje? ..prokleti klišej zbog kojeg žalim svaki trenutak.. Želim spaliti svu tu prokletu sintetiku.. želim se riješiti mirisa i okusa tvojih poljubaca.. Želim vratiti naše "ideale"(više značenje..smrtnici nikad neće razumjeti).Sjećam se stuba po kojima je bilo tako neobično hodati..sjećam se trnova koji se nisu zabili samo u gume bicikla mojeg prijatelja nego kasnije i u moje srce...Neki bi kazali slabić.. a neki bi kazali tražitelj smisla i one prave..istinske ljubavi.Ljubav?Na kraju krajeva mogao bi se pitati dali je to nešto za jesti?Ne laži..ne pokušavaj..
Nazovite me kako želite..pokolebati me nikada nećete..Zatvoren u prolaze iz kojih se neda izaći..zatvoren u samog sebe sa povremenim izletima ka svijetu.Svijetu čiji su stanovnici(ili bolje rečeno stanovnice,barem neke..pojedine) me izdali kao psa..Zato se osjećam kao pas koji je osuđen na eutanaziju(kao što je kazano u prošlom postu)..zato se osjećam kao da brojim zadnje čestice pijeska u pješčanom satu koji me ne misli poštediti..niti ne može..i njemu je suđeno osuditi me na to posljednje.. "Sve što živi,mora umrijeti." Ali svi ljudi umiru više puta..svaka promjena je smrt naših starih JA i rađanje novih JA koji će u potpunosti zamijeniti one stare..Jedino pitanje u vezi toga koje ja nosim sa sobom kao prokleti križ jest..Zašto neki moraju umrijeti više puta?Odgovor je jednostavan ali ne i teatralan..Jedna djevojka,koja je mrzila tu riječ jer sam ju uvijek spominjao radi toga jer je zaslužna za sve bi mi preklela sve živo..Odgovor je naravno KARMA...
Kako moj najbolji prijatelj kaže.."Sve bude oke..I ta će doći..Nemoj biti pesimističan." Vjerujem ti prijatelju..vjerujem sve što kažeš..znam da si u pravu.Ponekad se zapitam kakva su to vremena bila kad prijatelja nije bilo..ili su barem se činili takvima.Sada je sve dobro..mudrost je doplovila na krilima vremena.Zahvalan sam joj na prosvjetljujućem dašku.
Još uvijek pokušavam održati granice...borim se...volim."
Upijam sve tvoje riječi kao spužva..
Neću stati ni kad vrijeme stane..
Osjećam da mogu živjeti samo za tebe..
Oh,borim li se za tebe samo da plamen stane?
Želim da budeš uz mene kad i bude teško..
Želim da dođeš i da daš sve za mene..
Prisutna si i znam da dišeš negdje.
Sudbina neka te prema meni okrene.
Znaj da život bez tebe mi je teški..
Bez tebe moja duša ne živi..
Život bez tebe..
Osjećam da je put krivi.
Ponekad FAT-veza postaje slaba..
I osjećam se kao duša..
Koja puta nema..
Znam da me život samo kuša.
Ime tvoje se galaktikom ori..
To moj glas zaziva spori..
Znaj,za tebe..moje srce gori.
-Posvećeno osobi koja je promjenila sebe..i ujedno i mene.-
Inspirirano trenutkom.Inspirirano najjačom silom na svijetu..inspirirano željama i avanturama koje nas očekuju.
Hvala ti prijatelju.Uvijek će biti mjesta za tebe u mom srcu. ;)
Post je objavljen 28.09.2008. u 00:55 sati.