U IME OTCA I SINA I SVETOGA DUHA,dusa
je cesto bivala spremna pisati povijest ovog
napora,istoriju bolesti koja kazuje vise
nego zdravlje,jer-pozvana ili ne-
nije se libila,samo joj je snage nedostajalo,
u dobroj namjeri,u miru i povjerenju.Ali,
nije se kaljalo ime:JA,BAN BOS`NSKI KULIN,
PRISEZAJU TEBJE,KNEZE KRVASU,I VSJEM GRADJAM
DUBROVCAM,PRAVI PRIJATELJ BITI VAM,OD SELE
I DOVJEKA.Kako izreci to?Nad papirom,kao
nad rakom,s mladim mrtvim karanfilom u
zapucku,potpuno otvoren svemu:zvizdi besmisao
uokolo,ja ucim se primati ga jednako kao
mlad juznjak s mora,kad preko Ivana,od
Raguze,od Drijeva i Narone,od Kule
Norinske kad krene,uz Neretvu,uz zeleni mir
bogova,spokoj umrlih.Po sobi,medjutim,
plove cirusi,pepeljare pune smrti,nadohvat
ruke koja priseze.I PRAV GOJ DRZAT S VAMI
I PRAVU VJERU-DOKLE S`M ZIV.Ali ovo
stoljece nije dvanaesto,nije to vise isti
onaj dah sto krenuo je,od Raguze,preko
Neretve,jegulje mamec blize ogledalu vode-
to sjena je njegova,ovdje,medj brdima,preko
Sedla dok stigne.No sada,polahko,nadolazi
snaga,u pravoj mjeri(ne odvec,jer tada
sama bi sebe jela),u pravoj mjeri,kazem,
nadolazi snaga i blizi se govor:VSI DUBROVCANE,
KIRE HODE PO MOJEMU VLADANJU,TRGUJUCE GODJE
SI KTO HOCE KRJEVATI,GODJE SI KTO MINE,
PRAVOV VJEROV DRZATI JE,BEZ VSAKOJE ZLEDI-
RAZVJE STO MI KO DA SVOJOV VOLJOV POKLON.
Spremni smo,dakle,dusa i ja,trositi
vrijeme i papir,govorom nesputanim,sto zivu
sliku svijeta kazuje,shvacene ne umom,ne jednostavno
takozvanom dusom,nego visim culima,kao
noc sama:culnom sintezom.I DA IM NE BUDE
OD MOJIH C`STNIKOV SILE:neka to bude
sloboda,govor kome necemo,nazor,traziti
svrhu,nego nacin ljudski u svemu,i prirodan
rast znanja i vrline.I DOKOLE U MNE BUDU-
DATI IM S`VJET I POMOC,KAKORE I SEBJE,KOLIKORE
MOZE,BEZ VSEGA ZLOGA PRIMISLA.Neka to i ne
bude,konacno,govor,vec svjetiljka sama od
rijeci,bas ko svjetlilo ono na celu covjeka
sred rudokopa,u koji,evo,stupam.TAKO MI,
BOZE,POMAGAJ,I SIJE SVETO JEVANDJELJE.
(Abdulah Sidran-"ZASTO TONE VENECIJA")
Post je objavljen 28.09.2008. u 00:22 sati.