Bajram dodje,mirisu avlije.
Behar pada s grane seftelije.
Ptica,insan,svako se raduje,
a ja nejmam s kim da bajramujem.
Dzennetlije putuju,
svom se Dostu raduju!
U bajramskom od`jelu,
u dzennetskom veselju!
Sa vratnica dzamijskog harema
dzemat ide,-ahmedije nejma.
Preslagana uoci Bajrama
i mosusom divnim mirisana.
Koga jutros docekat veselo,
uz ruku mu pritisnuti celo?
Pusta kuca,srce se stuzilo.
opustilo sto se zelenilo.
Post je objavljen 28.09.2008. u 00:03 sati.